Iza svilenih trepavica

U očima boje sna se ponovo iskre kapljice vremena, iza njegovih trepavica se još uvijek kriju, mjesecima zatomljene, misli o zlim slutnjama, ali u dubini njegova pogleda se nazire svitanje u kojem on odbacuje težinu proteklog bremena, treperi ponovo probuđena svjetlosna muzika njegove nutrine, melodija uzdrhtalog srca koje je mjesecima tonulo u bolnim šutnjama. Vidim novi san u oknu njegove duše, osjećam da su njegovi strahovi nestali u nove sreće beskraju, da su se krhotine bolešću razbijenog kristala sjedinile u Kohinor na portama srca i da je nova zvijezda na njegovom unutarnjem nebu starim sjajem zablistala. Utapljam se u dubini tog željenog prostora, tražim one davne vatre u širini njegova obzora, toplinu staroga žara, prosute bisere na pješćanom žalu njegova oceana. U praiskonu njegova pogleda ponovo susrećem ratnika svjetlosti koji me je godinama vodio tamnim putevima ove tuđine u kojoj sagradismo kristalni dvorac iz drevnih snoviđenja .Zrcalo njegove duše blješti stihovima iz vremena poezije ruža, u njemu se ponovo ogledaju jutra poezije i zvuci svjetlosne muzike njegova unutarnjeg sunca. Osluškujem melodije, već skoro zaboravljenih, njegove raspjevane duše odjeka i osjećam da nas je ponovo u svoje okrilje prihvatila našeg života rijeka. Njegove oči šapuću ljubavnu baladu tihu, satkanu od riječi sjete i melankolije, od istine ispričane u svakom stihu, od drhtavih rima koje u ovom trenu zvuče najsretnije. Suze su ponovo postale kristali i poezija vode, trepavice treperave niti svile koje kao breze čuvaju ljepotu njegovog vječnog sna. Uranjam u njegov pogled da ispijem kapljice bezvremene poezije njegove svijesti, da nahranim dušu plodovima sa krošnje njegova uma, da osjetim snagu svjetlosnog zagrljaja njegova kozmosa u kojem pronađoh zvijezdu vodilju kroz sva moja buduća snoviđenja.
http://dinaja.blog.hr/