Sindrom nedostatka sreće

Ljubav je emocija za koju se danas tvrdi da važan faktor i sudionik u razvoju čovjekovog uma, emocija koja je nedjeljivi dio njegovog "čistog" razuma, osjećaj koji je pokretačka snaga njegova života. Dakle, po toj teoriji u našoj svjesti se događa puno više od čistog razmišljanja, ljubav je braniteljica i hranitelica naših duševnih stanja. Emocija ljubavi preobražena u misao postaje osjećaj, nova energija koja spriječava nagomilavanje negativne energije, spriječava nastajenje entropije i kaosa u glavi. Taj osjećaj, danas, znanost ubraja u jedinice za mjerenje ljudske kreativnosti. Mi se često u životu, odlučujemo za nešto što je protiv onoga što osjećamo, jer to što osjećamo neznamo izraziti riječima. Mnogi, nažalost ne poznaju ljepotu osjećaja ljubav jer ga se boje, jer ga suzbijaju u sebi, jer lažu sebe i druge, jer nisu uspjeli u sebi probuditi ono prabiće, nisu uspjeli ući u čahuricu usnulog svilca koji tka svilene niti lakoće postojanja.

To je onaj drevni Freudov put u nesretna duševna stanja, put u bolove "nepoznatog porijekla", u nezadovoljstva, u životarenje, a ne u život. Lepršavi leptir spava u tmini nesretne duše i čeka na njeno buđenje. Sigmund Freud je to stanje ljudske duše nazvao sindromom nedostatka sreće. To je sindrom iz kojega su izrasle teorije o energetskim vampirima, o kradljivcima tuđe sreće i tuđih snova.
Čovjek koji u sebi ne osjeća ljubav izrasta u nepovjerljivu, prestrašenu, nesigurnu osobu, osobu koja se boji svake kritike, osobu koja u svakom biću koje se ne slaže sa njenim mišljenjem vide energetskog vampira, a ne shvaća da se iz njene tužne duše nema što ukrasti, da je njena duša zatrovana strahovima i nepovjerenjem, otrovom koji je drži u vječnoj napetosti i stanju vječne samoobrane. Takva osoba traži uvijek krivca, za svoje strahove, tuge i nesretna stanja, izvan sebe i nažalost često i pronađe nekog imaginarnog neprijatelja, koji joj želi nauditi, nekog zamišljenog "energetskog vampira" koji joj krade sreću, misli, stihove, identitet.
Danas nas znanost uvodi kroz porte naše duše u dubinu istinskog postojanja, dovodi nas do one duboko skrivene sante leda u nama samima i uči nas kako da postanemo ledolomci i prestanemo biti samo ustrašeni pustolovi pred vratima sna, da se oslobodimo strahova koji nas godinama progone u besanim noćima i da shvatimo da se energetski vampiri nalaze u nama samima. Njih se trebamo bojati jer oni ne kradu samo energiju, oni nam kradu emocije, kradu snove i napijaju se na samom izvoru sreće.

Bila je samo pustolov pred vratima sna sa žudnjom dočekivala sutone,

sa željom da još samo jednom,

pa još jednom

vidi kako ljubav za nju oblači

svoju ljubičastu haljinu, da je oslobodi od strahova

strah je krvnik snova, mislila je,

ali on je vitez života, zaključila je,

odlučila se za viteza, mušketira

jedan za sve svi za jednoga.

Ona dotaknu strah i u zagrljaju s njim prestade biti samo pustolov pred vratima sna

strah, vitez, mušketir, branioc njena života,

postade njen saveznik i uvede je u vrijeme istinskog postojanja.

http://www.webstilus.net/content/view/8670/79/
http://dinaja.blog.hr/