Tamna strana naše svijesti?

Iz dubine nepoznatih širina duše, iz nepoznatih koridora nepostojanja, iz tuge, ljutnje i bijesa nepoznatih duševnih stanja ponekada uspijem izroniti na hridi smirenja, na crno bijeloj ploči istinskog postojanja koja očekuje moje buđenje u bojama davnog sna. Tada vidim boje istinskog postojanja, u bezbojnoj pustinji osjećaja vidim zlaćani pijesak, koji slijedeći moj pješćani sat, odjeva figurice životne partije šaha u viteze mog postojanja, zrcali emotivna stanja, koja su proizvodi nezadovoljstva, nesreće tuge, nepostojanja u meni samoj. Dodirujem skakača moje svijesti i branim ranjenu uzdrahtalu dušu, branim je od mene same, branim je na crno pijelim poljima sspoznaje među sjenkama svijesti. Svijest, duša, to tajnovito i čudesno nešto, taj umu često neznani, a srcu znani netko u beskraju davnih i uvijek novonastajućih snova, taj netko koji se ogleda u zrcalima naše tvornice snova, u neuronima u našem mozgu, taj netko sve pamti, taj netko radi za nas, a ponekada i protiv nas samih. On sve upisuje u leptirastu knjigu, u encikolopediju našega života, u brevijar naših osjećaja, u antologiju naših želja. Često bez naslova, u rubrici nepoznato ostaje zvjzdanim slovima zapisano nešto umu neznano, ali duši znano. Mirisi, boje, zvukovi, dodiri trepre u gradu sanjajućih knjiga u državi sunca, u Atlantidi, na onom malenom otoku prividnog mira, otoku koji znanost još uvijek nije odkrila, a mnogi umovi danas pišu poetične tekstove o njemu.

Šahovska ploča u našim glavama, igra svjetlosti i tame u našim glavama, ples duše i njenih sjenki igraju vječnu partiju našega života. Crni i bijeli kralj, crna i bijela kraljica, lovci, kule, pijuni, svi oni su u nama samima, oni nas usmjeravaju, oni određuju naša raspoloženja, oni su skriveni u malim cjevćicama u skeleta naših moždanih čelija i množe se kao zečevi i slažu kao Fibaonaccievi brojevi u našoj podsvijesti, a onda iznenada i jednom sretnom trenutku zaiskre kao zvijezdice na nebu univerzuma našeg uma. Vođena pročitanim knjigama, poetičnim tekstovima o univerzumu uma, napustil mladalačko lutanje zvijezdanim stazama, prestadoh ljubovati sa mjesecom i dozvolih Pegazu da me povede na putovanje tajnovitim putevima crno- bijeloga svijeta moje svijesti i podsvijesti. Spoznavši da nema tamne strane mjeseca, naučivši da u nama samima svijetli vječno sunce, naše unutarnje sunce uronih u beskrajne širine onoga što još uvijek poetično nazivamo ljudska duša. Na kristalnom mostu koji povezuje svijest i podsvijest sretoh crnu i bijelu kraljicu, dvije slične ali potpuno različite osobnosti sebe same.
Crna kraljica je plašljiva, ona se krije s druge strane kristalnog mosta, ona ponekada vjekuje neodkrivena u podsvijesti i ubija pijune naš svijetle strane postojanja. Kako upoznati crnu kraljicu, kako skinuti odoru tame tom dijelu svoje svijesti?
http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2008/03/ljubav-u-svijetu-iza-ogledala.html
 
http://www.webstilus.net/content/view/10246/65/
 
http://dinaja.blog.hr/