Čovjek je mjera svih stvari

 

Polikletov kopljonoša nam već tisućljećima dokazuje da zakon zlatnoga reza, na sebi svojstven način, sjedinjuje geometrijske oblike u cjelinu nazvanu čovjek i potvrđuje drevnu Protagorinu misao,
Omnium rerum mensura homo - Čovjek je mjera svih stvari.

Kružnica je geometrijski lik, a kugla geometrijsko tijelo, univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u čovjeku je kugla koju čovjek spiralnom dinamikom svog postojanja u svjetlosnom zagrljaju univerzuma, stvara. Kristalna kugla je medij kroz koji vidovnjaci naslućuju prošlost, sadašnjost i budućnost čovjekova života, kristalna kugla u kojoj se reflesijom svijetlosti, te tajnovite dimenzije našeg postojanja, zrcale slike proživljenog i dolazećeg života. U toj maloj kugli se možda uistinu zrcali veliki univerzum u kojem ostaju tragovi svakog življenog života, a vidovnjaci imaju moć koja im omogućava gledanje tih čudesnih slika.

Leonardov čovjek u kružnici i u kvadratu.

Leonardo da Vinci je ilustrirao knjigu "Di divina proportione" od fra Luca Paciolija iz 1509 godine. Slijedeći Vitruvijevu tvrdnju:
"Ako se naime od dna nogu do vrha glave uzme mjera, pa se ona prenese na raširene ruke, vidjet ćemo da je širina jednaka visini kao što je to i kod površina koje su prema uglomjeru kvadrat. Kad bi na primjer čovjek legao na leđa i raširio ruke i noge, i kad bismo vrh šestara postavili na njegov pupak i opisali kružnicu, ona bi se dirala prsta ruku i nogu"
Leonardo da Vinci je unio u svoje djelo dinamiku pokreta, ostvario vječni ples tkiva univerzuma i tako učinio nešto što je matematiki još uvijek ne ostvarivo, on je pokretom kvadrirao kružnicu. Leonardovo djelo je još uvijek živo i širi se zakonom zlatnog reza do naše današnje spoznaje. Kada promatram njegovu ilustraciju između moje svjesne spoznaje i slike se zatvara zlatni pravokutnik, postaje magični kvadrat i ja osjećam nastajanje zlaćane spirale koja završava u dubini moga emocionalnog uma. Da Vinci je sjedinio znanost, umjetnost i filozofiju u jedno otvoreno djelo koje se kao i univerzum još uvijek svojom spiralnom dinamikom širi o osvaja naše umove. On je kvadrirao kružnicu iako to još uvijek teoretski nije dokazljivo i uspio svojim djelom ostvariti dinamiku najsitnijih čestica naše spoznaje i mi nesvjesni promatrači njegovih djela zatvoreni u kuglu koja nas sa njegovim djelima spaja svojim osjećajima stvaramo geometrijska tijela iz kojih izrastaju dinamičke spirale i pretvaraju se u vrijeme našeg postojanja. Pričinja mi se kao da je svojim djelima postavljao pitanja na koja mi promatrači danas još uvijek tražimo odgovore. Iz zagonetki njegova uma su proizašli poticaji za traženje zagonetki u našem umu.

Smiješi li se Mona Lisa? Što li ta nekoliko stoljeća stara dama osjeća u ovom trenu kada je mi promtramo? Zagonetka njenog osmijeha, dinamika njenog lica koja se mijenja promjenom ugla pod kojim ju promatramo, još uvijek zanima povijesničare umijetnosti, ali i nas promatrače tog predivnog umjetničkog djela.

Leonarda je zanimao više let nego ptica sama, povijenje vlati nego busen trave, virovitost vode nego korito rijeke i više djelotvornost nego statičke činjenice pa je on u svojoj skici čovjek u kvadratu i kružnicu slikao dinamiku pokreta kojim čovjek stvara svoj prostor i svoje vrijeme, dokazao da čovjek uistinu vječno sudjeluje u stvaranju svjetlosne dimenzije koju mi danas tek misaono naslućujemo, pišemo o njoj poetične tekstove, a neki nažalost još uvijek traže njenu potvrdu izvan sebe.

Čovjek svojim tijelom i svojim svjesnim sudjelovanjem u vječnom plesu svjetlosne energije, čovjek svojim pokretima dokazuje postojanje izvora iz kojeg se spiralna dinamika univerzuma razvila.
Na početku početaka, na vratima vremena je bila svjetleća točka prividnog mira, treptaj oka te bezdimenzionalne točke iz kojeg su se razvile prva i druga dimenzija, radius kružnice koji se, dinamikom zlaćane spirale, razvio u kuglu koja se još uvijek zakonom zlatnoga reza širi u nedohvatne širine spoznaje.

Spoznamo li tu istinu, počnemo li vjerovati u nju, tada nestaju granice između vidljivog i zamišljenog pokreta, pokret je tada uistinu vječni ples struna čovjekovog tijela u svjetlosnoj dimenziji istinskog  postojanja. Pokret u svom nastajanju slijedi zakone iz kojih se razvio prvi pokret, primum mobile, actus purus, treptaj božjeg oka, prvi treptaj oka prirode, treptaj koji je u sebi sjedinio sve zakone, sve geometrijske likove i sva geometrijaska tijela i izrastao u čovjekov život.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=21918