Ljubav, taj skiper dobra srca

Misli moje kao čudesna galija sjećanjima plove, leptirasta jedra trepere u duši, srce sanja iste snove, a ljubav, taj kormilar sneni, boreći se s valovima sjete, bedeme prolaznosti ruši. Naših uspomena karta, iznjedrena iz milovanja, mekoće usana i šapata toplih, ljubav još uvijek vodi pučinom naših drevnih oceana. Putokaz je dobar, sigurna sam, jer osjećam u tijelu onaj davni nemir i ljepotu snoviđena svih proteklih dana.
Sjenka duše tvoje moju sjenku prati, a ljubav srcu osvijetljava smjer, srce tvoje srcem srce moje uvijek na Itaku zelenu i smjernu vrati, ljubav ta čudesna, nježna i umiljata duše moje zvijer.
Danas galija kormilari protekloga života tragom, drevnim putevima sreće, novim putevima ljubavi i nježnih dodira, a te puteve snene slijede moje duše snagom, treperava jedra tvojih vječnih ideala. Pjesniče moj dragi, ti danas na pijedestalu literata stojiš, tvoja duša u kojoj vječno sunce sja iznjedrila je priču satkanu od znanja i dobrote, satkanu od niti tvojih, u ljepotu ljudskog srca, vjerovanja. Na tvom licu opet stari osmijeh blista, osmijehom srca svoga pobijedio si neman koja nam je trenutke sreće krala, uspio si zlog pirata lađu zaustaviti da ne razbije do kraja leptirastu galiju u kojoj samo ljubav spava.
U dubini srca tvoja zvijezda blista, iskri sreća snagom čarobnoga kista, vječnom ljepotom još uvijek moju dušu dira i ja čujem pjesmu o zaljubljena dva leptira. Čarolija slikareva dara me pučinom vremena u prošlost nosi, u dane prvih susreta, u prostranstva krijesnicama okićenih ljeta, na početke ljubavnoga puta, u trenutke kada smo tim zvijezdanim tepihom, sa mirisom probdite noći u kosi, koračali bosi. 

Cijelu srca moga sliku zatamljuje samo jedna, tamna, puna lažnih kristala, piratska lađa, lađa koja je u rukama zloga kormilara oružjem nesretnoga srca udarala svjesno u provu, razbijala bok, prijetila da će zaustaviti našeg vjerovanja u dobrotu ljudskig duša, tok. Sa porivima niskim, porivima kradljivca tuđih snova, ta nesretna lađa još uvijek pokušava probuditi oluje u duhovnom svijetu osuđujući ljubav, utirući sjetu, ne priznavajući svoga srca gnjev. Miruj pjesniče moj dragi, ljubav, taj skiper sneni izvodi našu galiju iz svih tjesnaca u koje, kormilar te piratske lađe pokušava satjerati naša srca snena i dušama našim, svojim otrovnim strijelicama, nanijeti bol. 
Ljubav, taj skiper dobra srca, zaustavi SCILU I HARIBDU, usapava morske nemani u tjesnacu snova, zaustavi razdiranje i usisavanje trenutaka sreće. Prošli smo kroz duševne virove te nemani koja snove krade i uplovili, ranjeni, ali sretni u mirnu luku davnih snoviđenja.

Nebeski orao iz Danteove priče, ljubav, satkana od anđeoskog tkiva sreće i duševnog mira, ljubav, taj kormilar sličan nasmiješenoj vidri, skiper dobra srca, našu galiju svojim svjetlosnim  stazama kroz vremena burna, kroz životne oluje, kroz vjetrove straha, kroz demonska carstva, u luci spasenja još uvijek sretno sidri.

http://dinaja.blog.hr/