Moj kristalni san.

Bila sam zatvorena u krletci neznanja, nepovjerenja, sumnji, u misaonoj krletci satkanoj od vjerovanja, mitova, legendi, bajki i ljubavnih romana. Živjela sam posuđeni život, život satkan od niti neostvarnih želja, želja u kojima se nije iskrila žudnja, čežnja ni znatiželja. Sanjala sam na kristalnim jastucima i kao Jakob sretala Anđele, prijateljevala s njima, utapljala se u anđeoskoj muzici nepostojanja. A onda iznenada, u jednoj noći punog mjeseca, u noći bez anđela i demona, u noći punoj spiralne dinamike istinskih snoviđenja zakoračih u vrtnju nebeskog vretena i odsanjah san, kristalni san istinskog buđenja.

Stajala je na nekom pješćanom žalu, nekog nepoznatog mora, pod zvijezdama nekog nepoznatog neba i more više nije bilo more i nebo više nije bilo nebo i sunce više nije bilo sunce. Ona umorno pruži ruke i dotaknu svjetlosni trag, kristalne dlanove tek naćete noći i nedosanjanim snoviđenjima omamljena zakorači u san. Bilo je kao sjedinjenje čekanjem okrunjeno, a skrivena u rijeci pročitanog, utakana u poeziju vode, slikom u Sistinskoj kapeli ovjekovječena, zgusnuta u vulkanu znanja, u poljpcu tek naslućena, opisana u davnim istinama, sanjana na jastucima od kristala, gledana očima srca, utopljena u oceanu svjetla, blještava u plesu Plejada, svjetlucava u zagrljaju duše i materije, naslućivana u mnogodimenzionalnosti uma, kristalnom dvorcu spoznaje, u labirintu zrcala, odjevena u čovjeka vratila se ljubav.
ONA osjeti treptaje nekog novog osjećaja. Osjeti prelamanje unutarnjeg svjetla u kristalima spoznaje, osjeti buđenje u sebi, buđenje u novom snu. Ona otvori oči. Stoji još uvijek na istoj obali nepoznatog mora. Miris novog sna se izmješa sa mirisom mora i ljepotom sunca. Ona se zaustavi u sretnom trentku, udahnu lahor kristalno jasnog priviđenja, osluhnu zadnje tonove mjesečeve sonate u kristalima odlazeće noći i šapnu.

Došla je toga dana čela punog osmjeha i uzdrmala oklope nepovjerenja, razrušila misaonu krletku neznanja. Zatvorila je kapije na kojima su vrebali laskavi trgovci lažnim biserima, kradljivci kristalno jasnih kapljica vode sa Kastalskog izvora i prodavači magle umjesto snova. Došla je toga dana očiju punih sunca, pogleda punog iskrićave sreće i vidjela moje od stvarnosti sakrivane, godinama branjene nesigurnosti, a ništa nije znala o meni. Ljubav se zlaćanom spiralom zlatnoga reza spustila u san i život, ljubav satkana od pjeska, pjene i zrnaca svjetlosti vječne, ljubav utkana u kristalnu rešetku kapljica krvi i s lica skinula osmijeh lažne sreće. Ljubav je došla toga dana ogrnuta ljepotom ljubičaste boje avatara sreće s buketom slobode u rukama šireći svjetlosnu dimenziju istine nad umornim srcem i naučila me vjerovanju u poeziju vode, naučila me slušanju žubora života i svjesnom sudjelovanju  u kristaljenju osjećanja osjećaja.

http://dinaja.blog.hr/

http://zlatni-rez.blogspot.com/

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=18975