Okna duše

Spoznamo li da naše tijelo živi u našoj svijesti, tada naša vanjska osjetila postaju okna naše duše i mi kroz njih poniremo u dubinu i vidimo u sebi samima vječni ples vječne energije od koje smo satkani. Sudjelujemo svijesno u svjetlosnom zagrljaju svemira, postajemo sudionici vremena i stvoritelji slavlja svojih osjetila i osjećaja. Osjećajući svjetlosnu dimenziju u sebi mi slavimo život. Pogledajmo kroz sva okna naše duše u dubinu univerzuma umno- osjetilno- osjećajnog u nama. Kroz te iste prozore ulazi svjetlost, osnovna energija našeg postojanja. Otvorimo ih širom, da svijetlost na svom putu do našega uma ne nailazi na prepreke, da ne ostavlja sjenke koje mute umno- osjetilno- osjećajnu bistru rijeku našeg postojanja. Očima upijamo ljepotu svijeta u kojem živimo, kroz te blješteće kristale se lome sunčane zrake i u zrcalu naše duše ostaju slike koje pamtimo, tu se zrcali cijeli naš život, sva naša duševna stanja, sve naše boli, tuge, zadovoljstva i naša sreća. U riznici naših zrcalnih neurona se ogleda cijeli naš život. Zavirimo unutra, u tom beskrajnom labirintu iz jednog, možda, zamagljenog zrcala, nam se smješi boginja "Fortuna", a u jednoj još ne otvorenoj školjki naše duše se krije najvreniji biser našeg postojanja, ljubav koja će u tom sretnom trenu izroniti iz pjene naše svijesti kao čudesna Venera, boginja ljubavi. Udahnimo duboko, otvorimo oči da svježima života odmagli to zrcalo. Oči su poetski nazvane majkom rastojanja, ali ako naučimo gledati kroz prizmu univerzuma umno- osjetilno- osjećajnog tada nestaju razdaljine, tada uistinu osjećamo da je sve ono što nam se čini nedostižno, sve ono za nas nedodirljivo i daleko pohranjeno u nama samima. Osluhnimo žubor rijeke vremena i spoznat ćemo da je njen izvor i njeno ušće u nama samima. Slušajmo tu čudesnu sonatu univerzuma, sirene, čuvarice naše duše, prebiru strune naše osjetilne harfe i mi odjednom čujemo govor svoga srca i razumijemo šapate naše duše. Mirisi cvijeća, trave poslije kiše i mirisi voljene osobe, ljubav, sreća, svi ti osjećaji su u nama, nastaju iza okna naše duše u dubini našeg malog univerzuma. Tu, jedino tu u sebi, na tom čudesnom slavlju naših osjetila i osjećaja možemo slaviti život. Pamtimo tu ljepotu postojanja i pohranjujmo je kao sjećanje na istinski proživljeni život u najčudesnijoj galeriji na svijetu, galeriji naših misaono- osjećajnih slika.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=22039