Oprost je san djeteta koje suznim očima moli za oprost, a moli oprost iako nezna zbog čega je kažnjeno, oprost je maštanje o lakoći postojanja i življenje u zagrljaju djetinje sreće i ljubavi, tom čudesnom stanju duše, snazi srca, energiji kojadjeluje na ljudski um i on tada uvijek i zauvijek oprašta.
Oprost je snaga kraljeva, oprost je dragulj koji se krije u duši careva jer oni praštaju iz srca koje je zadrhtalo dotaknuto molbom čovjeka nazvanog siromahom, čovjeka koji moli iz srca osuđenog za nešto što nije učinilo, iz duše razgolićene na stupu srama, razgolićene bez dokaza, bez znakova ljutnje, mržnje i strahova.
Oprostiti mogu samo oni koji spoznaju da su i znaju da su sami griješili, jer griješiti je ljudski. Tko nije griješio neka prvi baci kamen na Magdalenu, reče Isus razjarenim braniocima morala i oni priznaše svoje grijehe. Samo čovjek u čovjeku priznaje svoje grijehe i oprašta čovjeku u čovjeku grijehe učinjene u neznanju uzdrhtale duše. Opraštaju samo oni koji su koračali zvjezdanim stazama uzdrhtale duše, samo oni koji su slušali šaputanje simfonije univerzuma, čuli anđeoski glas istine i osjetili postojanje kraljevstva nebeskog u dubini sebe samoga.
Opraštati mogu samo oni koji su spoznavajući svoje grijehe osjetili u sebi buđenje onog malog djeteta koje su nekada bili, koji su osjetili da taština i osvetoljubivost često umjesto u slavlja u Pirovu pobjedu mržnjom zaleđeno srce sili.
Oprostiti znaju oni koji su u treptaju svog suznoga oka osjetili uzrok tuđih suza, osjetili snagu tih treperavih kristala, u sebi očutili zakone duševnoga svijeta. Oprosti mogu tek oni koji su misaonom ponornicom krenuli puetvima svoje krvi i osjetili ljepotu zajedništva među tim malim zrncima, spoznali solidarnost među svojim čelijama, razumjeli snagu autopoieze u svojim membranama i razumjeli poruku tijela tijelu, čovjeka čovjeku, uma umu, duše duši, srca srcu.
Ne zakoni džungle nego zakoni solidarnosti i međusobnog razumjevanja su stvorili čovjeka, tu čudesnu speciju koja u sebi sjedinjuje ljubav, sreću, ljudskost i lakoću postojanja.
Opraštati znaju tek oni koji su spoznali i osjetili u dubini sebe tu, za sada jedinu dokazanu, istinu ljudskog postojanja, ljudskost satkanu od tkiva ljubavi.
Ljubav je anđeoska snaga u čovjeku, ljubav je salutogeneza, ljubav je izlječenje, ljubav je opraštanje jer ljubav ne poznaje lažnost postojanja u nekom lažnom svjetlosnom zagrljaju, ljubav uvijek prašta, ljubav iskri oprost svima onima koji lutaju stazama mržnje, zla i želje za osvetom.
Jedino ljubav nije sudac slijepi jer ljubav svako srce ljudskošću krijepi. Ljubav ne osuđuje iz osvete, jer jedino prava ljubav, ta energija izrasla iz čovjeka i ostala u čovjeku može, sjedinjuje čovjeka s čovjekom u svjetlosni zagrljaj vječne ljubavi.
Tko nije grešio neka prvi baci kamen na čovjeka u čovjeku!
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen