taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 26. April 2010

Kristali, ti šutljivi učitelji.....



"Onaj koji posjeduje ovaj dijamant posjedovat će i svijet, ali će spoznati i sve njegove nedaće. Samo Bog ili žena mogu ga nekažnjeno nositi." upozorava Hindu poslovica na ovaj dijamant.
Nazvan je po izrečenom uskhičenju perzijskog šahu Nadira,"Koh-i-Nor" što na perzijskom znači "planina svjetlosti". Možda je kako legenda kaže taj dijamant uklet, ali njegova vrijednost je neprocijenjiva, danas se nalazi u kruni Engleskog dvora, koja će poslije smrti Kraljice majke biti izložena u Toweru, a to dokazuje da legenda još uvijek živi.



"Kristali su *šuteči učitelji*. Svojom šutnjom, uče nas i pronalaze naš pravi put, nas do nas samih. Ono što dobivamo od kristala, to se ne može ispričati! To se može samo osjetiti! "

W.Goethe




Kada sam plakala
vjerovao si da su to kristali snova,
kada sam šutjela
vjerovao si da je sve rečeno,
gledao si me očima plavoga safira,
očima ledene kraljice
očima bez ljubavi,
i nisi mogao osjetiti
da u meni tuga spava
jer kada sam poljubcem
sakrivala lice
ti nisi mogao znati
da se valovi sreće na hridi tvoga hladnog srca
prelamaju u ljubičaste suze.

Kristali, povijest, psihologija i neuroznanost.



Kocka švicarskog kristaloga Neckar-a, izrasla iz igre ljudske svijesti, plesa svjetlosti i duše kristala. Promatramo li kocku ona pred našim očima mijenja svoj obli i dokazuje nam igru svjetlosti i sjene u kristalnom labirintu naše duše. Znanost revoluciju 21-vog stoljeća naziva revolucijom u ljudskim glavama. Događa li se uistinu kristalna revolucija u nama? Ona se događala oduvijek samo mi toga nismo bili svjesni, ona je izrastala iz spiralne dinamike svemira i uvijek povezivala čovjeka i prirodu iz koje je izrastao.



Promatrala sam kako se sunce igra sa neizbrušenim kristalima, tim promljenjivim suzama neba. Pri treptajima oka je svaki kristal mijenjao oblik, a uvijek je bio isti. Svjetlosna dimenzija moje spoznaje je pjesala tajnoviti ples sa dušom kristala, koja je u svojoj istosti mjenjala svojstva, postajala toplina i lakoća postojanja, ostajala je uvijek samo ljubav, Ametist avatar ljepote i dobrote ljudske duše. Osjetih srcem ljepotu te igre svjetlosti i sjene i spoznah da se njeno zrcaljanje događa u meni, spoznah da je ljubičasta boja, boja moje duše, boja koja, u tom plesu duginog spektra, spektra duše svijeta, u ljubavnoj igri pobjeđuje uvijek plavkastu boju hladnoga srca, boju duše ledene kraljice. Kristali su uvijek bili tu, puno, puno prije nas su bili prisutni na plavoj planeti, pomažući njen razvoj, dodavajući različite nijanse vjekovnomu spektru. Ametist je izrastao iz kosmičke ljubavi i odašiljao u svijet svoju ljubav i pretvarao je u ljubičastu svijetlost vječne ljubavi. Kristali moje duše zaplesaše sa svjetlosnim zrakama moga unutarnjeg sunca. To je uistinu ljubav pomislih i poželjeh postati ametist, violetni kristal ljubavi i promijeniti svijet, ljubavlju zaraziti ljudska srca sveta, pripremiti ih na zvjezdani let, da nikada ne osjete zločestih duša, hladni splet.



A onda spoznah da smo kodom naslijeđa žigosani, da svatko u duši nosi znak svojega rođenja, da neki u srcu kriju plavkastu hladnoću, a da drugi šire ljubičasti znamen, trepteću, goruću, blješteću ljepotu, života našeg najvredniji plamen tu, u toplini grudi, skrivenu ljubav i dobrotu. Kada sretoh tebe, osjetih da srce ljudsko u srcu ljudskome dlanovima nježnim otaplja led, briše suze tuge, zalječuje bol, ubija samoću, ali nikada ne mjenja naslijeđa kod. Sjenka duše tvoje sjenci duše moje ljubičaste dragulje svoje mojim draguljima čini, iskricama sreće sve nesreće guši, srce srcem srce ljubi u duše tišini. Sve grubosti i laži se igubiše na svjetlećoj stazi, u očima tvojim zrcali se sjeta, u pogledu tvom ogledaju se života draži, u ljubavi vječnoj nestaju sve provalije svijeta. Kristali ih svojim titrajima u oceane ljepote pretvaraju. Duša svijeta grli duše naše, kristalnim mostom vječnog postojanja, nosi ih ljubavlju u dimenzije više, svijetlosnim zagrljajem tamu gasi, ubija mržnje, rasplinjuje tuge i treperi vječno svojim kristalno- ljubičastim tragom. Kristali se množe, blješti nebo naše energijom ljepote, dok majka nad majkama kristalne suze na puteve duše naše lije da mi okupani srećom spoznamo vrijeme i osjetimo da kristali žive, da su uvijek isti i da nikada nisu ono što su bili prije. Jednostavno ljubav izvire iz njihove ljepote i kristali naše duše, te treperave suze neba se još uvijek u nama i oko nas neprestano množe.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=11460

http://fenomenologija-sna.blogspot.com/2010/02/vladarica-vremena.html

http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: