Pjesma drugoj ženi

Ti si samo druga žena, oprosti, ali ti ne znaš zašto je vuk pojeo Crvenkapicu i kako se lisica smije. Ti si došla kasnije i ne možeš znati koliko se ljepote krije u slavlju petnaestog, šesnaestog, sedamnaestog, samnaestog rođendana, niti koliko nježnosti daruju dlanovi u kinu za vrijeme dosadna filma. Ti si srela muškarca i ne možeš znati koliko se ljepote krije u zabranjenim zagrljajima, u poljupcima u mraku pred vratima roditeljskog stana. Ti si samo druga žena, prosti ali ti ne znaš da on voli Preverta, Lorku, Jesenjina, a je želio prihvatiti manire velegrada, da je uživao u teatru iza pozornice, da je volio jutra na trgu cvijeća, miris svježeg peciva i tek ubranog cvijeća. Ti si tek druga žena i ne možeš znati koliko je nježnosti i nevinosti skrivalo njegovo mlado srce, u sretnim trenutcima između djetinjstva, mladosti i zrelosti, između mature i diplome, između anatomije i biologije, fizike i kemije, između sna i jave. Ti si strpljiva, ti si dobra, ti si mu poklonila vjernost do groba, ali ti si tek druga žena i nisi mogla osjetiti što znači rastanak na par dana, na par mjeseci li onaj zauvjek, a ljubav je bila još tu  skrivena duboko u nama. Ti se žrtvuješ, ti si samozatajna, ti si žena, ti si majka njegovoj djeci, ali mu nisi ljubavnica, ti si tek druga žena i nisi osjetila da njegovo srce treperi strunama violine, da voli ples u oblacima, i kule od pjeska u mislima. Ti si ga zavoljela, a nisi osjetila da on treba ljubav, a ne navike, ti ne vidiš sebe u njegovim očima jer nisi naučila gledati srcem, osjećati sluhom, slušati očima. Ti si tek druga žena, ponizna, brižna, poštena ali tek druga žena jer ne znaš obrisati tugu s njegova lica, ne znaš osmjehom skinuti brige s njegova čela, ne znaš ga šapatom uspavati, poljubcem probuditi. Ti si tek druga žena, ljubomorna na njegovu mladost ti sebi i njemu kradeš trenutke, jer nisi osjetila da se LJUBAV tiha, nezvana i sama jednoga dana skrila duboko u vama. Ti ćeš ostati tek druga žena, ako ne čuješ ljubav u njegovom pogledu, ne prepoznaš svoj lik u njegovim očima, ne dozvoliš mu da se ogleda u tvojima. Bit ćeš vječno druga žena ako ne spoznaš da je ljubav kao Itaka daleka, sva od zelene vječnosti, a ne od čudesa, oaza u koju se samo sretni uvijek vraćaju.

Ovu pjesmicu napisah davne 1986-te godine i objavih je u zbirci "Osamnaest crvenih ruža" Nije me poslušala, nije razumjela moju poruku i ostala je samo druga žena, on danas s trećom djeli svjetlosni zagrljaj sretnog trenutka.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28615

http://dinaja.blog.hr/