San nije zastoj u životu

Jutros buđenjem shvatih da san nije zastoj u životu, nego jedan od njegovih najčudesnijih oblika. San pliva tajnovitom rijekom misterija i graniči s nadnaravnim, on nije pomanjkanje ili navala krvi u mozak, nego je istina promatrana kroz staklenu prizmu iluzija. Iako neznam što je tvar od koje su satkani snovi, ja osjećam kako postajem san, moj san i shvaćam da manje sanjam dok spavam nego kada sam budna.
Moj svijet je pun boja, mirisa, velika rijeka vremena puna treptaja očiju, obojenih zvukova predivne svjetlosne muzike, puna mirisnih tonova isprepletenih u simfoniju moga maloga univerzuma, simfoniju koju svojim snovima o ljubavi sama stvaram. U tišini uvale moga djetinjstva se nebo rumeni znamenjem ljubavi. Jutros osjećam da je Ljubav, ta tajnovita protega istinskog postojanja, ta tajnovita svjetlosna dimenzija, satkana od mojih snova i spoznajem da je manje komplicirana od znanstvene teorije o njoj. Vidim misao o ljepoti života isprepletenu sa svjetlosti koja bdije nad mojim snom. Na tisuće morskih konjića, tisuće dinamičkih spirala, izraslih iz zakona zlatnoga reza,  treperi pred mojim očima. Dostojanstveno razigrani zavijutci plešu i ja u njihovim treptajima prepoznajem sjemenje iz kojeg izrasta sveti gral, srce u čijem središtu svjetlucaju anđeoske oči boje sna. Velika svjetlost nedefiniranih boja se uvlači u ovo svitanje i ja nastavljam sanjati moj ljubičasti san.
Stojim na pozornici života, a snenost me odvodi u kraljevstvo metafizike gdje vidim svoje rađanje u zagrljaju apsolutne ljubavi, u svjetlosnoj dimenziji istinskog postojanja. Stvarnost, proizašla iz maglovitog oblaka sna, je najljepši dar koju sam rođenjem dobila u nasljeđe. Naučivši vjerovati, ljubiti i opraštati, ja ulazim u astralnu dimenziju svjesti i živim san istinskog sanjara.

http://dinaja.blog.hr/2008/12/index.html#dan16