Na početcima prije početka, u plavkastom tračku istine, prvim osmjehom neba počeo nicati najljepši cvijet univerzuma, u jednom drevnom proljeću bezvremena, u zagrljaju vječnog sna, blagošću sonate od snova dotaknuta procvijetala je plava ljepotica i postala vječni trag u beskraju vremena.
Večernjim nebom ogrnuta, ona veze ljepotu radosti, dolazi sa izvora utjehe, s rukama puna mjeseca, sa naručjem sunčeva sjaja, sa zvjezdama u očima, ona ljepotica svitanja, majka nad majkama, ona svojim nježnim dlanovima briše suze sa obraza svijeta, duginim bojama sa nebom sjedinjena, svjetlosnom muzikom na svom nezaustavljivom plesu vođena, vjetrovima sa Olimpa oplođena ona rađa mirise bunike i lovora i snagom ih svoje utrobe u nektar pretvara kojim svoju djecu već milenijima hrani. Na velikom balu bogova, u nedohvatnim daljinama svijesti, na padinama sna i jave, na obroncima legendi i života Eros otkri tajnu suprotnosti koje alkemijskim vjenčanjem rađaju ljepotu, nevidljiva Fortunina ruka, ruka boginje čuda i sudbine, povede tu ljepoticu na beskonačno putovanje eonima, izvede ju iz tamnog bezdana nepostojanja i ona, majka plodnosti, žena među božicama, božica među ženama postade ljubav, misao, snaga, svitanje i sunoćavanje, postade elizejska poljana na kojoj je počeo nicati život jednostavan i lijep. U svjetlosnom zagrljaju dviju vječnosti, ona koljevka čovjekove ljubavi i sreće, ona zipka svim snoviđenjima, postelja svim snovima, izvor svim inspiracijama, uzrok svim kreacijama, lijek svim bolestima ona svojim skutima daruje spokoj bivstvovanja svima i svemu. Bez početka i kraja, krenuvši od tamo gdje vjekuje , uvijek je tu i grli nas svojim blagim rukama, miluje velom opstojnosti u beskrajnom širenju svemira.
Uskovitlana energija, dah istine u dahu života, sintropija u zajedništvu topline i mraza, svjetla i tmine, jedinstvo suprotnosti, ljubav kojom stvara sklad i ljepotu,hranjena suzama neba i svijetlošću, kapljcama krvi Božje, tka beskonačnost, vječnost, život bez početka i bez kraja. Plava ljepojka, bezvremenom svjetlošću odjevena, vječni zanos bogova i ljudi, znak ljubavi i plodnosti u beskraju beskrajnog bezdana, rađa godine, zbraja stoljeća, smiruje vjetrove, oživljuje mora, miriše cvijećem i treperi trenutcima ljudske sreće. Iz njenih grudi izvire Rusalkin svijet, na ramenima rastu šume u kojima spava vilinska dobrota naših snoviđenja, na čelu se odmaraju vjesnici neba i bdiju nad životima. Iz zagrljajnog grča svjetlosti i zemlje već tisućljećima iskri riječ, misao, mudrost, znanje i vjerovanje u čovjeka, u ljubav iz koje izrasta ljudskost.
Čudesne boje tog vječnog draganja su naše vrijeme i naš prostor, ono nam svojom nježnošću sklapa oči u kojima iskri stvarnost. Treptajima stvarnost pretvara u misli, a misli u osjećaje koji su uzrok tom strasnom zagrljaju.
U ime ljubavi koja je stvorila ovaj svijet ja jutros palim svijeće svim boginjama plodnosti,izlazim pod koplja dnevne svjetlosti sjedinjujem se s istinom početka, sretnim trenutkom rađanja, istinom porijekla, istinom života i osjećam u sebi naše postojanje u tom zagrljaju.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen