Memorija vode izrasla iz poezije kristala.

Ispričat ću ti jednu davnu priču

u tom će mi pomoći moja muza

kol'ko se može kad se nekog voli

i čudna kako je poezija suza.

Niz tvoje lice sada teku rijeke

za nećim dragim što bez traga ode

a oči boje meda kriju lijepu tugu

i neku čudnu poeziju vode

Od mene samo sjećanje ti osta

i jedna rijeka za ljubavi što vapi

i nešto malo izmrvljena bola

i čudna, čudna poezija kapi.

Dlanovi neba padaju sve niže

i mrtva ljubav u osvit novog dana

a sve su, sve su jači zagrljaji kiše

i stara pjesma starih oceana

Da ja sam umro i više me nema

na mome grobu tek trubadur piše

u tvojoj kosi tuga vjetra spava

i čudna, čudna poezija kiše.

Stihovi ove davne pjesme moga supruga me uvijek iznova navode na razmišljnje o vodi. Voda osjeća, ona čuje, možda vidi, ali sigurno pamti i sjeća se, tvrdi nam današnja znanost. Ispitivanjem kristala vode, znanstvenci su zaključili da kristali vode mjenjaju svoj oblik pri "slušanju" glazbe.

Pri jednom od eksperimenata je primjećeno da Bethoven- ova 9- ta. simfonija navodi kristale vode da se oblikuju u jedinstveni devetokraki kristal.
Kako voda zna da je to bila baš 9- ta simfonija?
Jedini element koji se nalazi u svemu živom na zemlji je voda. Voda je u čovjeku, životinjama, biljkama. Voda sama zatvara krug svog postojanja, iz mora odlazi u oblake, iz oblaka kao suze neba kaplje u rijeke, iz rijeka se vraća čovjeku, a iz čovjeka odlazi ponovo u rijeke, oceane, oblake. Čovjek izrasata u plodnoj vodi, u njoj oživi, u njoj se razvija do trenutka ulaska u svijet svijetlosti i zraka. Voda je energija, živo biće, jedinka na nivou molekule, energija koja mijenja svoje oblike, ali nikada ne nestaje. Voda je osjeća, razumije, pamti. Prolaskom kroz čovjeka, voda se ponovo vraća u prirodu, susreće se sa drugim molekulama vode pa tako širi i izmejnjuje podatke zapamčene u vremenu kada je bila u čovjeku.
Ovo je moje slobodno razmišljanje o memoriji vode. Tako si objašnjavam kako voda pamti tonove, kako sazna i osjeti, čuje 7 ili 9- tu Bethovenov- u simfoniju. Kasnije ih ponovo prepozna i razlikuje te po njihovom ritmu i tonovima svoje kristale oblikuje u sedmero ili devetokraki kristal.
Voda pamti i naša duševna stanja, ona osjeća ono što mi osjećamo pri slušanju glazbe. Iskoristimo ta nova saznanja. Poslušajmo glazbu koja u nama budi ljepotu i lakoću postojanja, probudimo uspavane kristaliće vode u sebi. Voda je energija, ona će svojim titrajima jednostavno postati homeoterapeuti u nama samima.
Postanimo uistinu voda, osjetimo treptaje kristala u sebi, osjetimo njeno djelovanje, to je jedan od oblika samoizlječenja, voda je lijek koji mi sami u sebi svojim sudjelovanjem u poeziji vode stvaramo.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=15140

http://umijecepokreta.blog.hr/2009/10/index.html#dan29

http://www.webstilus.net/content/view/8952/70/

http://dinaja.blog.hr/