Država sunca, ta čudesna svjetlosna dimenzija.

Zanesena sretnim trenutkom vječnosti u kojem osjetih energiju istinskog postojanja, u nijansama boja i zvuku  svjetlosne muzike spoznah još jednu dimenziju u sebi, dimenziju ljepote pripadanja ljudskoj sreći, ljudskim  tugama, snovima i nadama. Spoznah komplementarnost onoga od čega sam sastavljena. Tijelo u kojem moja duša bdije postade moja misao i moj osjećaj, zvijezda na univerzumu moga uma, iskreća ideja s kojom uvijek mogu biti i tu i tamo. U ovom novom vremenu, u svjetlosnoj dimenziji postojanja ne trebam reaktor da bih prešla u kvantno stanje sebe same, da bih se teleportirala u željene daljine i nedohvatne dubine oceana snova. Energija koju osjećam u ovoj dimenziji, koju nazivam država sunca, je jedna velika, ujedinjena kreativna misao, san duše moje sjedinjen sa snovima duše svijeta.
Osluškujem čudesnu melodiju, zov slobode u sebi, zvuk zvona koje nosim u sebi, zvuk koji se javlja kada moja čežnja dodiruje grmove zrelosti i ubire plodove saznanja sa krošnje prošlih godina. Tada me svjetlosna muzika odnosi na daleki otok, u hram, gdje sunce nikada ne zalazi. I tada sam sigurna i sretna, jer svako moje lutanje ostacima života završava na krilima simfonije univerzuma i ja se uvijek sretna vraćam kući i istini moga života i tada znam da su sva moja sjećanja izrasla iz predivnih snova koje budna sanjam.
Kad osluškujem srcem i osjećam dušom tad sigurno znam sretan i radostan čovjek nikad nije sam, tada se iz tkiva uspomena  rađa vječno novi san koji me noću grli i miluje prisjećanja na odlazeći dan. Čudesno je to sjenke duše moje znanje, to kristalno jasno mog postojanja zdanje, zdanje duše moje, kristalni dvorac satkan od snova, svješću srca moga okrunjena uvijek dimenzija nova. Strune svijesti plešu uvijek novi ples, šapuću mi priče što nalik su na bajke. Osjećam u sebi igru nestašnih leptira, strahovi se gase, ne postoji duševni stres, sjenka duše moje me smiruje nježnošću dodira uvijek budne svjetlosne majke. Misli moje u snop ljubičastih snova veže, prevodi sve izgovorene riječi na njoj jezik znan. U sretnom trenutku buđenja iz sna sa svjetlošću dnevnom nove mreže tka, da u njima predani sjećanje na svaki odsanjani san. Svjetlost sveta duše moje uvijek mi na paperju mekom njenog zagrljaja nježan dan tka, cvijetnim pupoljcima moje srce kiti, duša svjetlosti dnevne grli sjenku duše moje, uvodi je u mirisni dučan divnih snoviđenja, budi u tijelu nova uzbuđenja. Budna snivam o vremenu ljubavnoga žara, o suncu što grli raspjevanu dušu, o izvoru sreće, o ljepoti želja, o vjetrovima koji uvijek sjećanja lijepa u srce dopušu. Uspomene, sjećanja i snovi, uzavrela ljubav srca tvog, svjetlosnim zagrljajem duša naših sjenke grle svakog sretnoga trenutka moć, tajnovita se muzika širi mirisima snova, tako lepršava stiže do srca mog i ja tada znam da i onda kada te nema, kada daljina tijela naša dijeli, ti ćeš galijom satkanom od leptirovih krila uvijek u moje snove doć.

http://dinaja.blog.hr/