Od srca srcem svim srcima svijeta

U ovom sretnom trenutku mojih zbrojenih godina, srce ta čudesna leptrirasta galija je postala galerija sjećanja na osjećanje osjećaja, kristalni dvorac u kojem sada samo ljubav život sanja. Kroz oči ta čudesna okna duše ulazi cijeli svijet i zrcali se u ogledalima duše. Stahopoštovanjem i iskustvima prožeta ljepota, ljubav ta istina istinom ogrnuta, jedina istina koja srce, tu čudesnu trepravu galiju, hrani, njeguje i svakim novim svitanjem perivoj života životu život poklanja, a nas u Afroditinu djecu pretvara. Svjetlosnim zagrljajem sjedinjeni mi srcem srcu šapućemo, srcem srca tuđa osjećamo, srcem osjećamo ono očima gledano, srcem slušamo ono ušima slušano, mi djeca iz sedefa i pjene izronjena širimo svjetlost svoje duše, nad ovim oceanom snova iskrimo i pozivamo sva srca svijeta u zagrljaj duše i njene svjetlosne sjene. Prosipamo biserne suze koje se često u tuđim srcima ugnjezde i svojom snagom u tim srcima nove bisere stvaraju. Sjedinjeni u ovom virtualnom beskraju mi postajemo novo pleme, nomadi ljubavi, lutalice koje u drugim srcima ostavljaju trag svoje duše sjene.
Podigni svoja nevidljiva jedra ti galijo puna skrivenog blaga i kreni u ljepotu treperavo sretna, zaplovi oceanom osjećajnog traga, uplovi u luku čudesnog sjaja, u ljepotu jednog jedinog, istinskog svjetlosnog zagrljaja. Vjetar moga glasa iznjedren iz dubine moga svemira je nečujno snažan, snažno nježan, nježno sjetan, uzdah moje duše sretne neka bude svjetlosna muzika svim snovoplovcima na ovome svijetu. Srcem duši šapućem podigni sidro iz sretnih njedara, povedi me valovitim morem, mene lutalicu i vječnog sanjara. Povedi me sada u ovom sretnom trenutku u tek naslućene daljine, među tužne i nesretne sudbine i budimo vrtlog ovog putovanja, otrgnimo sve ljude sretne iz zagrljaja životne miline, da sretni nesretnima darujemo vječnu ljepotu naših sanja. Unjedrena dušom u dubini svog pogleda ja srcem dušu dozivam, slijedi krik uplašenog galeba, ponudi mu gutljaj ove ljepote koja se iskr u očima mojim promatrajući ovaj čudesan svijet. Rastjeraj oblake tuge nad hridima ljudske strahote. Kristalima neba gasi žeđ ožednjelima u pustinji ove tajnovite, zbog duševnog sljepila, neviđene ljepote, tragačima bisera što bez snage u pogledu svom vječno u pogledu tuđem svoju izgubljenu sreću traže, bisere koji u školjkama dobrote, na obalama tvoje vječne straže snivaju buđenje tvoje ljepote. Vrati ljepotu osmjeha ugaslom duševnom sjaju, onima što otrovani tuđim strahovima, od sebe samih izgubljeni, pučinom životom nesretni lutaju. Osuši suze na njihovim obrazima, crne, gorke, nezaustavljive suze koje i bisere u crni prah pretvaraju. Srce, ti čudesna galijo ljudske dobrote usidri se u njedrima gladnih ljepote, u njedrima punim strahote,  njedrima bez toplote. Postani oaza u pustinji bez snova, mak u usahlom žitu trulih plodova, voda u toj suncem isušivanoj Sahari, žeteoc žetvi neizživljenih izazova, srce tužnom srcu u osjećaja pustari.
Sve što se oko nas događa, ualzi kroz okna duše u dubinu srca, sve vidimo i čujemo u sebi, mirišemo, osluškujemo srcem, tugu i osmijeh prijatelja, plač i radost čovjeka u čovjeku, sve prepoznajemo tek u sebi i osjećamo da nismo jedno jedino biće, spoznajemo koliko je Marcel Proust imao pravo u svojim poetičnim tekstovima, spoznajemo da se u našem vremenu, u toj svojeglavoj rijeci bez povratka sjedinjuju pritoke različitih bića, da se iz trenutka u trenutak u nama samima zrcali i tuđa ljepota, tuđa snaga, ponekad i tuđi san.
Rijeka vremena, život se slijeva ka ušću bezvremena, dok njenim koritom protiču trenutci u kojima smo bili strastveni, zaljubljeni, umorni, tužni, sretni, uvrijeđeni, ogorčeni, nesigurni i odlučni. Srce pamti osjećaje, srce je najveći izdajnik prohujalog vremena, srce ta čudesna kapljica u rijeci vremena, snažna kapljica u kojoj su sjedinjeni svi već naizgled zaboravljeni osjećaji iz prošlosti. Srcem pamtimo, volimo i opraštamo, srce nas kroz okna duše uvodi u ovaj čudesni svijet u kojem u očima svojim susrećemo druga srca, prepoznajem se u nekim drugim srcima, pronalazimo njih u sebi i sretni kličemo u svakom jutrenju kada još sneni otvaramo oči, eh ti čudesni svijete ti si uistinu pun ljubavi.

http://dinaja-dinaja.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/