Ljubav iznjedrena iz srca svemira, ljubav taj kristalni zamak satkan od niti ljudske spoznaje, ljubav je pokretačaka energija iz čijih treptaja iskri svijet i čovjek u njemu. Čudesan svijet ljudske duhovnost oduvijek zanima filozofe, psihologe, fizičare, neuroznanstvenike. Kao gljive poslije kiše izrastaju nove teorije o tom nedohvatnom oceanu ljudskog istinskog postojanja. Teorije s vremenom postaju oruđe u rukama pojedinaca koji onda teorije počinju nazivati novom religijom, religijom koja će "sigurno" omogućiti čovjeku da živi u svijetu duhovnosti. Na pozornici velikog svjetskog teatra se mješaju legende i mitovi, tisućljećima se smjenjuju božanstva u koje čovjek vjeruje, božanstva kojima se klanja, a istovremeno ih se u dubini svoje duše i boji. Množe se istine o prijeklu čovjeka i izvoru njegove duhovnosti, istine ispisane na svim stranama svijeta. Nesiguran čovjek se gubi u tom beskrajnom moru poruka, nesiguran čovjek luta od jedne istine do druge, identificira se sa filozofijom pojedinih religija, identifizira se sa svime što neuk pročita i onda ih nesiguran u svom neznaju širi dalje. Redaju se prekopirani tekstovi raznih filozofija, koji kao nesvijetleći biseri, kao svjedoci nekih nesigurnih duša koje tako izgubljene u tom beskraju podataka na koncu izgube same sebe u beskraju ne prerađenih podataka. Filozofije o Telemi, o Scientologiji, o starim Slavenima, o Budizmu, Tantrizmu, Hinduizmu, o kristalima, o vitaminima i mineralima, tu i tamo nešto o svemiru i njegovim snagama, o oceanskim strujama, izvještaji sa zvjezdarnice grada, copy- paste o psihologiji i fiziologiji, izmješane kruške, jabuke i zrnca grožđa, nagomilavanje podataka u košari od bambusovog pruća svjetlucaju kao umiruće zvijezde na nebu nesretnih duša i povlače ih sve više i više u bezdan nesigurnosti, u kaos informacija u kojem, nagomilavajući podatke, žele dokazati svoje znanje. Tako su nažalost prodavači magle i trgovci ljudskim dušama ostvarili svoj cilj, uspjeli su služeći se mislima drevnih mislioca i čovjekovim naučenim neznanjem uvjeriti mnoge da su oni stvaraoci novih religija koje će uistinu vrednovati ljudsku dušu. Povijest svjetskih filozofija i religija nas uči da ništa nismo naučili, da smo još uvijek tek pasivni konzumenti tuđih misli. Tužna i ružna spoznaja na portama 21- stoljeća, stoljeća koje je najavilo novu revoluciju, revoluciju ljudske spoznaje.
"Ljubi, a onda čini što hoćeš" drevna misao svetga Augustina ponekada opravdava djelovanje i onih koji prodaju maglu i ne znaju što je uistinu Ljubav, opravdava njihove pokušaje da čine iako ne znaju što čine i dokazuje nam istinitost Kristovih riječi "Oprosti im oče oni ne znaju što čine".
Čovjek, to svjetlosno biće, ta najprirodnija tvorevina izrasla iz sjedinjenja zakona makro i mikrosvijeta, čovjek to čuđenje u svijetu, čovjek se rađa i živi u vječnom zagrljaju duše i materije, u vječno ljubavnom zagrljaju istinskog postojanja u svjetlosnoj dimenziji njegova rođenja iz ljubavi, Čovjek u sebi nosi cijeli svijet. Njegovo tijelo je mjerljivo i dokazljivo zakonima klasične fizike, a njegovom svijesti vladaju zakoni kvantne fizike iz kojih izrasta njegova svjesna spoznaja o postojanju makro i mikrosvijeta, tu cvijetaju mogućnosti njegove četverodimenzionalne samosvijesti o njegovom trajanju u svjetlosnoj dimenziji "Einsteinovog sna", u čudesnom metasvijetu njegove spoznaje. U metaverzumu čovjekova uma, u kojem vladaju, za znanost, još uvijek nedovoljno razjašnjeni zakoni, se dotiču svi dosada otkriveni i spoznati prirodni procesi, u toj najvrednijoj tvorevini sa početka priče se kriju sve još ne otkrivene tajne univerzuma.
Danas u svijetu uvriježen pojam "Univerzum uma" po mom mišljenju nije dovoljno jasan jer u univerzumu vladaju drugačiji zakoni od onih koje su znanstvenici otkrili proučavajući mikroverzum, a "Einsteinov san" san tvorca svjetlosne dimenzije, san o univerzalnoj teoriji koja bi trebala povezati mikro i makroverzum, se još nije ostvario. Takozvani "univerzum čovjekova uma" se istražuje već stoljećima. Danas se u filozofskoj disciplini Fenomenologija uma pokušava prodrijeti u te još uvijek nedohvatne dubine čovjekova bića. Čovjek s njegovim tijelom i univerzumom umno- osjećajnog u sebi je holograf samome sebi, pa je tako automatski i izvor informacija iz kojeg filozofi, fenomenolozi, neurolozi, psiholozi i kineziterapeuti iščitavaju i prikupljaju podatke.
Kada se radi o osjećaju boli, sasvim nevažno radi li se o duševnoj ili fizičkoj boli, gledano kroz kristalnu prizmu razmišljanja kineziterapeuta, to je instrinistički osjećaj boli koji se može tek u direktnom kontaktu s pacijentom proučavati, može se objašnjavati i liječiti na više načina. Ako uzmemo kao primjer bol u leđima možemo je, slijedeći podatke koje smo dobili iščitavajući čovjekov "holograf", objasniti:
- Kao mehanička blokada dvaju kralježaka
- Kao prenapetost u mišićima
- Kao poremećaj u geometriji tijela
- Kao poremećaj u geometriji pokreta
- Kao predznak srčanog infarkta
- Kao dokaz postojanja kancerogenog tkiva
- Kao dokaz postojanja metastaza
- Kao psihosomatski problem
- Kao gubitak svijesne spoznaje
- Kao gubitak osjećaja za duboki senzibilitet
- Kao gubitak koordinacije pokreta ili jednostavno
- Kao sindrom boli nepoznatog uzroka.
Kao dvanaest drevnih apostola, tih dvanaest kontraverznih davnih istina uspoređujem sa istinama koje mi pacijenta o sebi odaje i one me sjedinjene sa teoretskim znanjem uvode u svijet osjećanja osjećaja boli, tog čudovišta, koje često bez pravog uzroka uništava sretne trenutke ljudskih života. Svaki pacijent, svaki čovjek je hologram za sebe, svaki čovjek je unikatno djelo univeruma. Upravo ta izručenost osobnom osjećanju osjećaja, osjećanju koje se ponekad bez spoznatog uzroka, širi malim energetskim sustavom nazvanim čovjek, me je navela da počnem holistički razmišljati. Od tog sretnog trenutka spoznaje sjedinjujem teoriju i praksu u svjetlosni zagrljaj koji svojim radom modificirama i tako oblikovanu za svaku pojedinačnu dušu nudim svakom čovjeku.
Zbog boljeg razumjevanja geometriju tog prostora bi trebali zamisliti kao ikosaedar, koji se čovjekovim svjesnim postojanjem u sferi planete Zemlja, smjestio u prozirnoj kugli njegova trajanja u dimenziji prostor- vrijeme, u svjetlosnom zagrljaju velikog univerzuma.
Da, ali mi nažalost nismo naučili misliti ni prostor ni vrijeme. Za vrijeme školovanja smo učili geometriju, deskriptivnu geometriju, Euklidove i Pitagorine teoreme, ali nismo učili to teoretsko znanje pretvoriti u život i nitko nam tada nije rekao da mi posjedujemo osobni prostor i da se njegova geometrija manifestira našim pokretima u i oko našeg tijela te da ona ritmom naših pokreta postaje i naša četvrta dimenzija, naše prostor- vrijeme, ljubav prema samome sebi, ljubav taj čudesni svijet čovjekove samoosjetilnosti i samoosjećajnosti, svijet iz kojeg izrasta istina o ljudskom postojanju u božjem snu, istina na kojoj pupaju svi cvijetovi svjetskih religija.
http://samopoimanje.blogspot.com/
http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen