Zlaćana spirala jednog sna.

Dogodilo se u onom davnom vremenu kada su se vrtnjom nebeskog vretena uzburkale sfere univerzuma i izazvale rigorozne promjene klime na planeti Zemlji. To je među ostalim promjenama uzrokovalo i nestajanje šuma, drevnih nastambi naših praroditelja. Do tada, penjači po drveću, skakači s grane na granu i sabirači plodova, naši su praroditelji bili prisiljeni promjeniti svoj način kretanja, a time i života. Braneći ono najvrijednije u njima, goli život, hominidi su sa grana silazili na zemlju i da bi produžili vrstu s vremenom se počeli služiti prednjim nogama kao oruđem. Prednje noge koje su im do tog trenutka služile za hodanje, skaknje i penjanje su postajale spretnije i učinkovitije, počele su hvatati plijen, pripremati ga za jelo, paliti vatru i prinosti zalogaje ustima. Čini mi se kao da se u njihovim glavama tada dogodio drugi "veliki prasak", da se vrtnja nebeskog vretena počela zrcaliti u kristalima njihova uma iz kojeg je izrastala zlaćana spirala i stvarala ljudsku svijest. Njihov mozak se počeo širiti i u svojoj spiralnoj dinamici proizvoditi misli, pretvarati ih u osjećaje koji su pronašli put do izgovorene riječi. Tonovi njihovih glasova su slijedili njihov urođeni ritam i prihvaćali njihovu dinamiku i tako prelazili, slično glazbi u izraz njihovih duševnih stanja. Žamor se počeo širiti tadašnjim svjetom, misli su odzvanjale kao strahovi, glad, žeđ, sreća i ljubav. Romor je polako prelazio u međusobno razumjevanje, rađao riječi koje su slijedeći zlaćanu spiralu osjećaja izrastale u rečenice i postajale govor.
Kada sam se srela sa objašnjenjem zakona zlatnoga reza, kada sam počela susretati njegovu savršanost u prirodi, u slikarstvu, u literaturi i poeziji pokušala sam je osjetiti i u sebi. Iz takvih pokušaja je izrasla donja pjesmica koju sam kasnije prerađivala i pisala na druge načine. Učila sam i naučila osjećati svoj unutarnji ritam, osjećati spiralnu dinamiku misli i osjećaja. Ova pjesmica je dokaz mojih prvih pokušaja osjećaju odjenuti odoru najsavršenijeg zakona u prirodi. U ovom tekstu je ostavljam je u njenom izvornom obliku, ostavljam ju kao znamen na onu davnu, djevojačku želju stihom i nezgrapnom rimom osjećaje odjenuti izričajem duše.

Dok tijela umorna od dana postelju traže

misli uzdrhtale s mjesečinom bitku vode

tvoje tada tišinom moje nježno snaže

uzdižu ih do treprave zvjezdane slobode.

U noćima takvim izrasta trenutak

budnost naša sanja uzburkano more

vjetar juga, burni snovi, razbijeni lutak

trepravo srce dušu slijedi u noćne dvore.

sjenke duša naših na uzglavlju traju

vjerna straža zlaćanog vretena

strune zlatnim rezom vrludaju

nebeskom harfom miluju srca snena.

Tonemo u snove na portama srca

jačamo lanac nježnih vezivanja

sidrimo se u njedrima dobroga starca

slušajući simfoniju obečanih zbivanja

Ljubav, sreća, boli, usponi i padovi

zlaćana spirala, duša naših čišćenja

dinamika ljepote, snenog srca radovi

zvijezdani put do novoga buđenja.

Bezbroj zlatnih spirala proizašlih iz prvih ljudskih ideja se širilo prostorom i sjedinjavalo u jezike i dijalekte kojima se mi danas na planeti služimo. Istovremeno su se u mozgovima hominida mjenjale i senzo- motoričke karte, mjenjali su se načini razmišljanja, mjenjala se svjesnost, rađala se želja, žudnja, znatiželja. Čovjek je počeo učiti, pamtiti, sjećati se. Čovjek je počeo razmišljati, mudrovati, filozofirati i sve to zapisivati ostavljajući nama svoje znanje u naslijeđe. Mi se nesmijemo zaustaviti, ne smijemo prestati učiti, nesmijemo prestati tražiti nove puteve ka istini koja se još uvijek krije u spiralnoj dinamici univerzuma, na onom tajnovitom izvoru s kojega ispijamo život mi i svemir.

http://zlatni-rez.blogspot.com/

http://dinaja.blog.hr/2008/09/index.html#dan14

http://dinaja.blog.hr/