Dok zatvaram oči i svijest moja tone u san u duši mojoj nikada ne zavlada zaborav. U dubini mog unutarnjeg neba, bdiju dva bića satkana od nevidljivih niti, od svjetla koje samo srcu sja i svojom snagom to čudesno nešto u meni stalno tka. Osjećam ih kao ples na strunama snova, čutim treptaje nevidljivih krila, čujem njihov vilinski glas osjećam kako se u meni vječno mrze i vole, sukobljavaju i grle, neprestano jedan drugom zaustavljaju let, razbijaju naučenih misli splet, na kristalima mojih osjećaja lome svjetlosnu nit, jedan drugom dokazuju prave istine bit. Ponekad mi se pričinja da na pozornici mog unutarnjeg teatra vidim ples dva lepršava leptira, igru trepravih vila ili sjenke anđeoskih krila. U toj igri svjetlosti i sjene zrcale zlatno, plavkasto, srebernkaste nestvarne boje, boje satkane od vječne vremenske mijene, od čudesnog tkiva noćne tmine i trepravih struna sučanog dana. Te tajnovite sjenke tad u predstavi svijesti odjevaju odore svoje, srebrenkaso- zlaćane boje i zaigraju svoju anđeosku igru sa spoznajom u meni. Slične nebeskom orlu iz Danteove priče, anđelom dana i noći nazivam tada ta tajnovita svjetlosna bića jer zlaćana sjenka mi sunčane oaze u znanju daruje, a plavo- srebrenkasta gasi nepotrebne zvijezdane ideje i zaborav nećeg nevažnoga u meni najavljuje. Uživam u toj vječnoj igri svjetlosti i sjene, spoznajem, pamtim i zaboravljam u zagrljaju svjetlosti i tmine mog unutarnjeg neba i ponekad osjetim da tijela njina u jednu jedinu spoznaju stanu i kao da znaju da moja svijest malo odmora treba. Dani i noć sjedinjeni u pomrčini mog duševnog sunca, u spoznaji tada nesigurnost zatreperi, a nebeski orao sjedinjen u anđela dana i noći miruje u iščekivanju novog svitanja u mojoj svjesnoj spoznaji.
http://ja-i-pokret.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen