taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 25. April 2010

Poetika flow- efekta svijesti, treptaj leptirovih krila ili tek sretan trenutak



Zašto te nikad ne pitam kako si, dok tobom postojim, od tebe tražim i zahtjevam
zašto te svjesno osjećam samo preko tuđeg dodira, a onda te volim ili nevolim,
zašto te osjećam kroz dodire sunca kao ugodu, a kroz kišu i vjetar kao neugodu,
zašto u poeziji vode ne osjećam tvoje tajne želje nego njene razigrane valove,
zašto među dnevnim stihovima ne pamtim tvoje nego samo one izgovorene,
zašto o tebi razmišljam tek u boli,
zašto je to tako tijelo moje?
Ti u pokretu, ti iluzijo dječjeg sna, postaješ maštarija moje zrelosti
ti podnosiš sva moja, naša neznanja, sve laži i sve prevare,
ti voliš i sebe i mene i svijet,
voliš misao, osjećaj i pokret,
tog pjesnika svakodnevice,
poetu na izvoru nesanice,
bolova spretnog varalice,
uma lepršavog sanjalice
čudaka i čarobnjaka
opsjenara miliona svjetlosnih godina,
u sretnom trenutku dobrog gospodina ,
u ovom tajnovitom "sada" u tebi i meni.


Moja duša otvorena i svjetla,
puna samo jednog trenutka,
trenutka u kojem je sažeta vječnost
tvog postojanja u meni i mog u tebi.
Ti pokretom oslikavaš najljepše tragove mog postojanja,
odaješ se mislima vremena koje ne prolazi, nego traje tvojim pokretom i
geometrijom prostora u kojem pokreti srca pišu poeziju nekog novog sna.


Da li si ti odgovorno za tisuće godina ljudske sreće,
za trenutke u kojima su tekle suze obrazima mnogih,
za tok svijesti u trenutku opijenosti davnim snovima,
za treptaj oka u kojem se nazire konačna pobjeda,
za efekt leptirovih krila u svemirskim širinama,
za drhtaje u razumu nedohvatnim daljinama
ili si samo utočište mojoj nemirnoj duši?


Tvoj pokret je nekada razbijeni lutak,
odbačena napukla kristalna čaša,
bačena staklena pepeljara,
krhotine nekog života,
priča o nesretnoj ljubavi,
osmjeh zaljubljene žene,
sreća najljepšeg trena,
stisak pri rastanku,
zagrljaj pri susretu.


Pokret je tvoj sudac, branioc, svjedok na sceni života,
izdajica i prijatelj, on te stvara i uništava, tobom piše
nikad naslućenu, nikad napisanu poeziju trenutka,
sretnoga trenutka u sjaju bisernog oblutka,
u kojem ljubav vječnom vatrom bdije,
u kojem srce vječnom srećom vrije,
u kojem duša tijelo vječno grije,
u kojem je zauvijek sjedinjena
sva tvoja i moja vječnost snena.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/

http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: