Ljubav je najvrednije umjetničko djelo uzdrhtale duše, njena moć. Istiski doživljaj ljubavi se krije u skladu i ravnoteži između srca i tijela, između snova i života, između nas i svijeta u kojem živimo. Ljubav je sveto trojsvo koje nosimo u sebi. Prisjećam se vremena kada sam živjela u potpunom neskladu sa sobom i životom, ne osjećajući ništa osim fizičke boli postojanja u pustoši praznog srca. To je bilo ono vrijeme koje nazivam olujom ruža, vrijeme u kojem sam sve doživljavala čitajući poeziju tuge i tražila spas u dobroj literaturi. Da, to je smirivalo, ali nije liječilo. Bila sam samo sjenka u dinamici života, izgubljena u kaosu bezvremena čije titraje nisam osjećala, bila sam prognanik iz sebe same, bjegunac iz ljepote i lakoće postojanja.
A onda se vratih na početak, u pustinju iz koje se uzdigao čovjek da još jednom odživim samoću, ali ovaj puta ne kao bijeg od ljepote, nego kao svjesno sudjelovanje u njoj, u svim njenim mjenama u trenutku trenutka, možda neke nove istine. Iznenada vidjeh modernog Dedalusa u portretu mladog umjetnika.
"Vi tražite ljepotu trenutka?" upita me
"Ljepotu kao umjeće življenja, kao umjetnost, kao ljubav." odgovorih.
"Oduvjek postoje tri uvjeta da bi ljepotu stvarno doživjeli, integritet, simetrija i izraz. Kao prvo, svjesno izdvajamo nešto što osjećamo kao hipotetički lijepo od ostatka univerzuma, a onda to sjedinjujemo u osobnost i osjećamo da li je to dio našeg doživljaja ili spoznajemo da je to tek nešto izvan nas. Umjetnost je ljepota, a ljepota je uvijek dio nas, Jedino osjetivši ravnotežu i simetriju njenih djelova u nama, doživljavamo i njen konačni izraz ljepote." Joyce- ovski zaključi Dedalus.
"Kakav mora biti taj odnos" upitah nesigurna
"Savršen, jer sve što je lijepo ima dušu koju moramo osjetiti, dušu u kojoj su sjedinjeni svi njeni djelovi. Duša i mudrost ljepote je izraz koji nas obasjava svjetlošću etike i estetske spoznaje."
Da, literatura pomaže, ali tek onda kada smo je doživjeli srcem, osjetili poruku napisanog, sjedinili se s njom.
Sjaj i tajna umjeća življenja, tajnovitost osjećaja ljubavi, spoznaja njegovog postojanja u nama krije se u našoj etičnosti i mogućnosti osjećanja osjećaja sklada između doživljaja izraza i stvarnosti doživljaja ljepote umjetnosti. Poučena mislima James- a Joyce- a prisjećam se vremena nesklada i neravnoteže između duše i tijela, onog vremena kada sam vjerovala da nema ljepote doživljaja. Zaustavih se na trgu cvijeća i osluhnug šapate latica koje su najavljivale renesansu drevnog sna.
Pred očima mi zaigra svjetlost satkana od čudesnih boja Kush- ove slike o rađanju ljubavi.
Sjedinjujem sjećanja u ovaj trenutak i osjećam, doista osjećam ljepotu ovog umjetničkog djela, osjećam rađanje bisera u sedefastoj školjki na pješćanom žalu ove ljepote. Upijam njenu energiju, udišem svježinu ovog čudesnog doživljaja. Osjetivši umjetnikovu dušu sjedinjujemo se sa djelom i doživljavam njegovu ljepotu. Umjetnost je uistinu melem za dušu, lijek za emocije, eliksir za osjećanje osjećaja, za ljubav.
Gasio se dan, jedan od mnogih u kojima sam gnječila sjećanja i trčala uz rijeku, palila oči neba da ne zalutam u slijepoj ulici nekadašnjeg života. Jedna zvijezda padom dotaknu tišinu, na srebrenom sagu mjesečine zaplesasmo naš prvi tango. Muzika njegovih riječi je dodirivala srce. Tvoja duša je kao svjetlost, a svijetlost ne poznaje satove, vrijeme će jednoga dana stati, jednoga dana dok ti budem cvijećem kitio kosu, trenutak će tada postati vječnost. Šapnuh, tiho najtiše što sam mogla, tvoje usne su dio mene, a naše ruke u klupku neznanja sjedinjuju stvarnost u fontanu svjetlosti iz koje iskre novi snovi. I pričinilo mi se da je vrijeme doista stalo, postalo trenutak koji još uvijek traje. Kao ljetna kiša kapaju milovanja, širi se ozon sreće. Nebom klizi ponoć šireći miriš navlažene svile i uzdah budnog srca.
Trg cvijeća šuti suncem i mirisom dolazećeg maja, sreća miluje misli, budi želje i ja u lahoru istine čujem šapate bijeloga cvijeća kojim mi je govorio o vječnoj ljubavi.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen