Jedan čovjek je u svom intelektualnom ludilu, tražeći tkivo svoje duše u beskraju mikrosvijeta, otkrio i četvrti kvantni broj, dokaz za rotaciono gibanje elektrona. To je, za sada, još uvijek samo misaoni dokaz postojanja dimenzije vremena u atomima, dimenzije koju Wolfgang Pauli nažalost nije nikada uspio pronaći u sebi. On je naslutio i postojanje neutrina, drugi su njegovu slutnju dokazali dokazavši da je neutrino u stalnom međudjelovanju s materijom, on ju stvara i razgrađuje u istom trenu, neutrino je tkivo vječnog zagrljaja duše i tijela.
Neutrino, najmanja uistinu dokazana čestica, je danas kandidat za dokazivanje svojstava tajnovite tamne energije, koja čini najveći dio univerzuma i djeluje na njegovo širenje. Bez električnog naboja neutrino se spušta sunčevim zrakama u našu atmosferu i prolazi nevidljiv i neosjetljiv kroz nju, ulazi u zemlju i prolazi kroz nju, ulazi u naša tijela, prolazi kroz njih i ponovo se vraća u beskraj i bezvremenost svjetlosnog zagrljaja neba. Neutrino putuje neopažen univerzumom i našom plavom ljepoticom, miluje nas svojim nevidljivim dlanovima. Možda je ipak u njemu skrivena tajna čudesne energije koja je stvorila svijet.
Drugi znanstvenici su istovremeno uspoređivali dokazane matematičke simetrije u prirodi sa Bachovim sonatama i pronalazili slične ritme u gibanju najsitnijih čestica atoma, ritme koji su im odavali da je univerzum u svom nastajanju sličan nebeskoj harfi i da svojim treptajima sklada simfoniju životu. Umjeće skladanja glazbe je medij izričaja onog neizrecivog u nama. Proizašla iz čovjeka i njegovog osnovnog ritma, muzika je akustična slika umjetnikove duše. Svijet atoma se sve više i više uspoređiva sa virtualnim orkestrom, a u tom atomarnom sustavu čovjek, satkan od titrajućih struna, čovjek pun svjetlosti i snova, postaje jedan od instrumenata na sceni velikog svjetskog teatra. Osjetimo ritam u sebi, spoznajmo ga ritmom disanja, odkucajima srca, treptajima misli, plesom osjećaja i postanimo svjesni iluzije vječnosti i beskonačnosti koja se krije u konačnosti našeg fizičkog tijela, svjesni svjetlosnog zagrljaja, svjesni inače nečujne simfonije univerzuma u čijem skladanju mi svojim postojanjem sudjelujemo. Oslobodimo li se crkvenih dogmi, oslobodimo li se posrednika koji nam prevode Božje riječi, oslobođamo i tijelo iz okova čvrste materije, okova koje nam neki posrednici svojim neznanjem nameću. Tada ćemo spoznati da naše tijelo nije samo oklop u kojem živi naša duša. Tijelo i duša sjedinjeni u našem unutarnjem svemiru nam dokazuju postojanje božje iskre u nama, iskre koja nas sjedinjuje sa univerzumom. Kada to spoznamo i osjetimo tada osjećamo da ni plava planeta, naša majka zemlja po kojoj, često nesvijesno, koračamo nije nesalomljiva, osjećamo njenu krhkost i ranjivost i onda možemo svijesno sudjelovati u ekologiji i slijediti nove trendove u zaštiti okoliša. Jedino iz nas samih možemo poštovati i slijediti zakone po kojima je nastao svijet u kojem tako jednostavno i ugodno živimo, iz nas samih možemo osjetiti da sudjelujemo u stvaranju i širenju energije saonog tajnovitog izvora sa početka priče, osjećamo je u sebi i postajemo uistinu slobodni u bespuću Božjeg sna, slobodni pustolovi koji mogu zaploviti, kao Proustova Galija puna još neotkrivenog blaga, ka izvoru svijesnosti spoznavajući da smo dio tog čudesnog sna i da u nama samima treperi energija Stvoritelja, da smo dio duše svijeta, da univerzum nije suma djelova nego cjelina koju svojim svjesnim sudjelovanjem u sretnom trenutku spoznaje, u zagrljaju svjetlosne dimenzije stvaramo.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=21824
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen