Neka bude kao vječnost

Ljubav, to beskrajno ljubičasto more, satkano od snova i želja, u kojem se susreću dva srca kao dva delfina i vjerni sebi i porijeklu, ne odvajajući se, odplešu zajedno svoj cijeli vijek. Ljubav, ta čudesna droga koja, u isto vrijeme, opija srećom dva tijela i pjenušavom kupkom radosti sjedinjuje dva srca. Ljubav, ta čudesna treperava energija koja grli dvije duše u nevidljivi svjetleći trag unutarnjeg sunca, tajnovita svjetlost koja se prelama na kristalima duše i zrcali jedno biće u drugome. Ljubav je život i san, ljubav je vječno proljeće u srcu, ljubav je ptica koja se ne boji jeseni i zime, ljubav miluje tišinu doline rijeke bez povratka, dodiruje daleki horizont da u podnožju neba bukne plamen, da se uvijek iznova bude uzbuđenja prvih pripadanja, ona tiha vatra zauvijek pohranjena u uglovima sjećanja. Prošlost na granici trenutka, okusi izmješanih previranja, mirisi sjedinjenih želja, tonovi zajedničkih svitanja, snaga doživljene sreće. Okrenuta prema svitanju jutros očekujem tvoj dolazak i utapljanje u ljubičastom snu. Uzdigni se ljubavi, pozdravi sa mnom izlazak sunca i neka to bude vjenčanje bez svjedoka, bez potpisa, bez obećanja, neka bude vjenčanje s koriandolima svijetla, s tonovima jutra, vjenčanje na ljubičastom tepihu tek procvalih želja. Ne boj se ljubavi, zagrli me neka bude kao nekada i neka bude kao sada, neka bude kao vječnost, neka bude san, poljubi me i vjeruj u ljubav jer ljubav je život.
Ogrnuta vječnom svjetlosti, uronjena u svjetlosni zagljaj ljubavi i života, sjedinjena svjetlosnim mostom sa beskrajem sna, dotaknuta nježnošću njegova srca u ovoj velikoj gala predstavi igram svoju premijeru, vjerujem u stih Calderon- u de la Barca i tiho ponavljam ŽIVOT JE SAN, ljubičasti san.