Pjevaju vile slovinske

Vila svitanja

Sunce se pojavilo na horizontu. Bijela golubica izroni iz sunčevog traga i poleti k njemu. Mladić ubere plavi cvijet. Perunika otvori latice do kraja i iz njene krune se na svilenim krilima uzdignu prekrasna mlada žena očiju boje svitanja sa sunčanim svjetlom u kosi.

Predivna djevojka vilinskoga sjaja, plavćasta Zora prelijepoga lika, sa sunčevim zrakama uranja u dan, planina je postala prava rajska slika puna cvrkuta probuđenih ptica. Milovanjem nježnim ona se oprašta sa srebrenim mjesecom i rosom dodiru je prunike u travi, rastvara im latice u buket pravi. Vilinskim rukama dodiruje nebesko sviralo i svjetlosnom muzikom nježno budi još usnulu šumu dok je pegaz odnosi u nebsko carstvo da tamo sa sestrama u zimskim noćima krasi ugao plavetnoga beskraja. Na njenom putu iskre se boje, cijeli dugin splet jer jutarnja rosa u most se pretvara kojim pegaz zoru odnosi u nadzemaljski svijet.

Ostaju tek sjećanja na čaroliju svitanja, probuđeni jeleni i srne sva skakutava zemaljska bića osluškuju buđenje života i sretni uranjaju u sunčani dan.

http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/03/na-planini.html

Razgovor sjenki u vjetru istine

Jutros stadoh sretna pod koplja dnevne svijetlosti i vidjeh umiranje zvijezda u beskraju pune milosti.
Trenutak, treptaj oka, istina, ljubav, vilinski dah, nevidljivo zdanje ili tek Reich-ov zvjezdani prah, u kojem nebeska harfe čudnovatu simfoniju svira strunama od svile, sjenka slična lepršanju leptira.Uzdrhtala duša u knjizi života ucrtava biserima slova,ona drevna slova iz sedefa školjke, slova uvijek nova. Na svjetlosnom putu pupoljci se nižu, to cvjetaju ruže i šapat vječnoga života iz vrulje novom sjenkom stiže.
Duša moja sa sjenkom o ljepoti snova tajnovito romori, dok srce gromovima prijeti, ljubav sjenkom sreće žubori. Sunce se kupa u izvoru sjenki, vječnom zagrljaju vala i pjenesvjetlosnim mačem razbija sve prošle tužne i nesreće sjene, Gordijski čvor, klupko zaostalog straha, svojim udarcima ruši, da sve zvukove duše, tužno zavijanje unutarnjeg vuka, uguši, da nebo pod kišom meteorita pronađe u životu onaj dio puta, one staze po kojima sretna, snena i radosna sjenka duše naših praotaca luta. Tu susrećem čudesne ljepote, sjenke, lica uzdignute glave, srodne duše koje slobodu života i svaki, treptaj oka slave. S usana vrelih treptaji se šire, vječni zvuci ljubavnog govora, a nad srcem se znak pobjede iskri spleten od zelenog lovora. Istina, trenutak pobjede nad nećim što nazivah nepostojeće, snaga srca, šapat sreće, dokaz da je u duši vječno proljeće, ljubavni žar, kap rose na latici ruže, kristal neba na cvijetu perunike, sunce u zrncu pijeska, a život čudesan i snen se u sjenki svake duše snom o vilinskome svijetu bljeska.
 
http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/vilinski-san.html

Bajka o vječnoj ljubavi.

U malenoj šumi na vrhu svijeta, oblakom skrivano, suncem okupano postoji mjesto na kojem vjekuje vilinska dobrota. Uz jezero kristalnoga sjaja, smaragne ljepote, sjedi vila mala svjetlošću zlaćanom obasjana, vjetrom milovana, sjedi čudesno biće, biće nit boginja nit žena, treperava i snena trepravo lijepa jedna vila malena. Stoljećima odolijeva ljubavnome zovu trstenice tajnovitog Pana, osmijehne se sretno i zapjeva pjesmu što ju je kao pastirica pjevala pastiru, u onom davnom vremenu sjetnom. Djevojka vilinskoga glasa, danas Ladarica prelijepoga stasa, s neba skida zvjezdani prah i prosipa ga jezerom sreće da u svakom svitanju zaiskri njegov smaragdni sjaj. Jedne je noći skitnica mjesec prosuo snagu svoje moći i iz vjekovnoga sna probudio pastira poklanjajući mu oblik treperavog leptira. Vila i leptir zaustaviše vrijeme, promijeniše njegov tijek, vratiše se u vrijeme ljubavnih snova, trepravi, lepršavi i sneni, malena vila i leptir, krenuše u zagrljaj šumskoga zova. A galija istakana od svile, od tkiva drevnih snoviđenja plovi oceanom već davno zaboravljenih želja. Na jezeru smaragdne boje, lepršavost uztreptalih krila slijedi svjetlost vječnu i svjetlošću svojom lakoću postojanja kroje.
Rođeni iz svjetla, svjetlom ovjenčani, djevojka i mladić satkani od nebeskoga tkiva izrasli iz svilenkaste opne malenih leptira stajahu na hridi velikoga mora, oslobođeni prokletstva nekog zloga vilenjaka, zakoračiše u san o postanku svijeta.

http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/duga.html