Na portama uma

Razina djelovanja iza vrata uma, dokazuje uzvišenost duše i nivo obrazovanog uma, to je treptaj oka čudesnog vrača koji se zrcali u očima našeg unutarnjeg promatrača, to je ljubavni zagrljaj osjećajnosti i razuma. Ujedinjenje objektivnosti znanja i subjektivnosti razuma, iskrenje znatiželje i čuđenja, bljesak spoznaje, čini rađanje ideja, pali tajnovite zvjezde na Platonovom nebu. Čovjek u čovjeku, razum u čovjeku uvijek kroči stazom ka savršenstvu, pričinja mu se da iz trenutka u trenutak djeluje bolje i bolje, pročitano, naučeno, zapamćeno pretvara u dijelo i time dokazuje istinitost napisane riječi. A onda se čovjek u čovjeku, onaj tajnoviti unutarnji promatrač, zaustavi u sretnom trenutku dvoumljenja i upita se:
Gdje se krije savršenstvo? Što je savršenstvo? Postoji li nešto bolje od savršenstva?
Tek divljenje srodnih duša, njihov zagrljaj u svjetlosti spoznaje nadmašuje cilj sakriven u iluziji puta kojim znatiželjne duše neumorno kroče. Lažnim divljenjem se može uzburkati divljina neobrazovanog uma, divljenjem mu se daruje vjetar u jedra neznanja, šalje ga se kao nespremnog morepolovca na pučinu beskrajnog oceana samsare.
Neznalice, oni koji se ne usude priznat da nešto neznaju, oni koji ne vole pitanja, oni koji ne  podnose kritiku, oni djeluju savršeno na savršenoj simulaciji svog promašenog života. Simulacija je lažni sjaj u zagrljaju neznanja, a simulanti svoj život stimuliraju nevažnim, nepotrebnim, neznačajnim činjenicama pa upecani, ulovljeni, uzrujani i ograničeni u mreži svoga neznanja, vjeruju tek lažljivcima i licemjerima koji ih savršeno usmjeravaju da i dalje simuliraju istinitost svog postojanja u zagrljaju neznanja.
Harmonija, simetrija i asimetrija, zlaćana spirala u vrtnji svemirskog vretena, zakon u izrastanju, pravilo u djelovanju koje nam šapuće da je samo vječna težnja, vječna znatiželja istinski  put ka nedohvatnom savršenstvu djelovanja. Čudesnost današnjice potiće djelovanje dinamičke spirale bez početka i kraja, zahtjeva svjesno uranjanje u dubine svijesti, zatvaranje u karantenu za izlječenje od lažnog divljenja, za prerastanje iz želje za savršenosti u znatiželju, žudnju i čuđenje. Karantena svijesti je sretan treutak samospoznaje, trenutak samosvijesti u kojem padaju sve maske, treptaj oka u kojem razotkrivamo ugao podsvijesti u kojem se skrio onaj sićušni, lažni samoljubljivi, samozadivljujući, samoohrabljujući ego. U tom mrtvom kutu unutarnjeg svemira, u crnoj proždrljivoj crnoj rupi malog univerzuma ne postoje oči, nema ušiju, više ne trepere zrake unutarnjeg sunca, gube se mirisi, utapljaju se svi novodolazeći poticaji i nestaju u bezdanu ignorancije, u beskraju naučenog neznanja.
Sretan trenutak, ovo čudesno i nikada dovoljno objašnjeno "sada", čudesan treptaj oka unutarnjeg promatrača, to je karantena u pred vratima uma, čistilište pred unutarnjim rajem, svjetlosni zagrljaj zdravog razuma.
http://manu-propria-terapija.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/