taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 10. März 2010

Bezvremenost vječnosti



Ljubav je sretan trenutak, bezvremenost milovanja rijeke vremena, čudesno društvo u kojem nestaju granice, gube se obrisi dana i noći, topi se tmina u beskraju svjetlosnih puteva duše. Nikad ne koračam sama stazama nemira, ljubav me prati u stopu i kao nevidljiva snaga, kao treptaj leptirovih krila pokreće moje strune, kao bog vjetra uzburkava moje misli, kovitla ih u uragan želja, u tornado žudnji i ja hodam sve brže i brže zagrljana vječnošću sretnog trenutka. I nema nikakvog razloga, nema uzroka, nema poriva, nema onog nepostojanog jučer i ono nedokazljivo sutra nije važno jer trenutak se slio u moje oči, razlio se tijelom, pomilovao srce i ostao u duši kao svjetlosna staza kojom koračam i volim, volim sebe i tebe u ovom trenutku bezvremenosti, u ovoj beskonačnosti sna, u vječnosti koja odkucava tri sekunde sreće. Zatvorena u ovom tajanstvenom sada, ljubav postaje pejsaž ljubičastog sna, krajolik pun mirisa ljubičica koji se u ovom praskozorju spoznaje mješa sa ljubičastom svjetlosti vječnog trajanja u zagrljaju sreće.

Keine Kommentare: