Karusel snova u oku promatrača

Život taj karusel snova, čarobna vrteška iznikla iz dlanova drevnoga vrača, zauvijek skrivena u očima promatrača, apsolutno relativna igra dviju riječi, apsolutno relativna istina skrivena u vremena rijeci, u fontani svjetla, na svemirskoj cesti, u kupki pjenušavog zanosti veselja, u ponornicama punim tajnovitih želja. U treptaju oka krije se razdaljina koja srce draži, istina razotkrivena nepostojanom laži, osmijeh prijatelja, treptaj leptirovih krila što orkane osjećaja budi, pupoljak cvijeta što miomirise prostor- vremenom širi, tračak svijetla koji ne prolazi kroz čvrsta tijela i brzinom svojom drevnu Euklidovu geometriju u geometriju kvantnoga skoka mijenja. U tišini nutarnje dubine, u beskraju ljudskoga neznanja jedna zvjezda iskri i brzinom svoga svjetlosnoga smijera mijenja naša drevna vjerovanja, zaobljuje prostor, zaustavlja vrijeme jer u brzini njenoj skrivena je tajna davnih Platonovih uvjerenja. U beskraju beskrajnoga neba Einstein je naslutio relativnost apsolutne tvrdnje da prostor i vrijeme oduvijek i zauvijek postoje, da vjekuju u svom postojanju, da su nepobitni u svom nastajanju. Zagrlio je sunčev sjaj i osluhnuo simfoniju neba, tu čudesnu energiju iznjedrenu iz mase drevnog vjerovanja u čvrstinu tijela, osjetio snagu tog svijetlosnoga zagrljaja i spoznao da svjetlost, ta lepršava čuvateljica našeg postojanja, na svom putu ka oku promatrača, stvara prostor- vrijeme, to naše čudesno sada, treptaj oka, tu svjetlosnu dimenziju snenu, tu čudesnu lakoću našeg postojanja. U trenutku se bezvremenost vremena krije, u treptaju oka vječnost o ljubavi san snuje, u uzdahu jednom ljubav nad životom našim bdije. Ljubav, energija sa početka priče o nastanku svijeta, ljubav ta čarobna dimenzija sveta, ljubav u bezvemenosti vremskoga tijeka, ljubav je bezvremenost, ljubav je u trenutku sakrivena vječnost ovozemaljskoga svijeta.

http://jutro-poezije.forumotion.com/pjesme-f6/bezvremeno-putovanje-vremenom-by-artemida-t44-45.htm#271