Ispisane srcem riječi čudesno u sjećanju sjaje, čarobnu snagu u sebi nose, poklanjaju ljepotu, šire dobrotu, zagrljaje sjetne i vječnu toplotu. Zvjezdanim slovima ispisane riječi ne odlaze u zaborav, one svjetle pravdom, blagoslovom, u srcima grade hram ljubavi i sreće. Ta blistava slova u riječi pretvorena skladaju nisku vrijedniju od zlata, nisku dijamantnog sjaja što dušu čitaoca zauvjek krasi. Duša se hrani ljepotom izraza, svijetlom napisanog i pamti pročitano. Knjiga napisana srcem slično zvjezdanim stazama nosi našu dušu u beskraj pišćevog zanosa, otvara joj pute ka vječnom izrastanju u čudesnom duhovnom postojanju. Tada je svaka napisana riječ zrcaljenje zvijezdnih slova u nama samima, a svaka izgovorena riječ je blistava kapljica u kristalnoj rijeci naših razgovora, riječ izgovorena snagom zlaćanoga praha.
Sve pročitano, sve zapamćeno ostaje u sjećanju kao mliječni put ka dalekim galaksijama, kao most ka nepoznatim svijetovima, blješti u nama spektrom duginih boja i sjedinjuje nas sa beskrajnim univerzumom znanja, ljepote i lakoće postojanja.
U sjećanju blješte Danteovi krugovi anđeoskim sjajem, njegov nebeski orao treperi sunčanim zrakama, Petrarkina ljubav iskri ritmom čudesnih soneta, mi čujemo Shakespeareovog slavuja i sjenicu, nestajemo u Proustovom bezvremenu i potrazi za igubljenim vremenom, osjećamo okus malenog kolačića utopljenog u čaj, sudjelujemo u Kafkinoj potrazi za izgubljenim dvorcem, suosjećamo sa camusovim strancem i razumijemo njegova Sizifa.Knjige napisane srcem iskre zvijezdnim slovima koja zauvjek blješte u našoj duši, postaju svijetlosne zrake kojima gledamo sebe i zvjezdani zagrljaj sa svijetom u kojem živimo.
Sve pročitano, sve zapamćeno ostaje u sjećanju kao mliječni put ka dalekim galaksijama, kao most ka nepoznatim svijetovima, blješti u nama spektrom duginih boja i sjedinjuje nas sa beskrajnim univerzumom znanja, ljepote i lakoće postojanja.
U sjećanju blješte Danteovi krugovi anđeoskim sjajem, njegov nebeski orao treperi sunčanim zrakama, Petrarkina ljubav iskri ritmom čudesnih soneta, mi čujemo Shakespeareovog slavuja i sjenicu, nestajemo u Proustovom bezvremenu i potrazi za igubljenim vremenom, osjećamo okus malenog kolačića utopljenog u čaj, sudjelujemo u Kafkinoj potrazi za izgubljenim dvorcem, suosjećamo sa camusovim strancem i razumijemo njegova Sizifa.Knjige napisane srcem iskre zvijezdnim slovima koja zauvjek blješte u našoj duši, postaju svijetlosne zrake kojima gledamo sebe i zvjezdani zagrljaj sa svijetom u kojem živimo.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen