taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 18. März 2010

Nema je, ne postoji............


Bila je to čudesna noć, noć puna ljubavi. Pred mojim očima se prosula, rijetko viđena, pepeljasta svijetlost, svjetlosni zagrljaj bezvremenosti u sretnom trenutku spoznaje. Promatram tu rijetko viđenu ljubavnu igru i budim Artemidu, čuvaricu mjesečeva hrama da me uvede u igrokaz te noćne ljepote. Boginja lova i mjeseca mi svojim svijetlom potvrđuje da u središtu ljudske duše, oduvjek postoji svjetlost, koje moje začuđeno srce sjedinjuje sa tom čudesnom igrom neba i dozvoljava mu da dušu uzdigne iznad materije, da joj dozvoljava da bude slobodna i sretna. Zaslijepljena ljepotom trenutka, dozvolih boginji da me odvede u vrijeme prvih susreta. Tvoja blizina je veliko nebesko more po kojem sve moje zvijezde tvojim tragovima plove, šaputao je, a ja gledah mjesec u njegovim očima. Jugozapadno nebo nas je milovalo sjajem boginje ljubavi i nježnošću vjetra. Vjetar osjećam kao nježne ruke neba, kao tvoja milovanja. Govorim njemu iako ga nema. Noćas sam sama i promatram ljepotu ljubavne igre ogrnuta tugom i ljepotom sna. Upitah te jednom tko sam? što sam? sada osjećam svoje trajanje u snu, u tragovima tvoje blizine. Artemida mi svojom božanskom snagom otkriva tajnovitost tmine noći u koju se skrilo moje uznemireno srce. To je samo privid, varka neba, sunce je bezvremena svjetlost, ono je uvijek tu i grije i miluje i blaži strah. Postajem mekana trava i volim tvoje korake u tragovima tvoje blizine i žedna pijem radosne suze neba i ne dozvoljavam životu da ugasi tebe, veliko sunce, ljubav, od tebe sebe u sebi skrivam, a tebe u tebi volim i sve što je naše, za tebe i za sebe u ljubavi snivam. Tu noć spoznah istinu i veliku zabludu nekog davnog vjerovanja. Nema je, ne postoji tamna strana mjeseca. Mi nikada nećemo vidjeti cijelo lice tog čudesnog pustolova noći. I vječno ćemo živjeti u lijepoj zabludi tražeći potvrdu u sutonima kao što je bio ovaj. Venera, boginja ljubavi, će nam s vremena na vrijeme raskrinkati krabljni ples tog lutalice. U pepeljastoj svijetlosti prepoznah tajnu strahova koji izranjaju iz tamne strane života. Sunce je uvijek tu, unutarnje sunce istinskog postojanja ubija tamu i uvijek iznova obećava svitanje života u sretnom trenutku vjerovanja u ljubav.

http://www.webstilus.net/content/view/8293/70/

1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

Amiable fill someone in on and this enter helped me alot in my college assignement. Say thank you you for your information.