Kao Narcisova ljubavnica.....

Na površini jezerske vode na vrhu svijeta vidim zrcaljenje duše, sliku duševne ljepote, zanos koji stoljećima traje, vidim legendu krivo tumačenu, vidim žudnju koja ne čezne za dodirima, vidim tajanstvenu sliku na površini sna, sliku koja neželjenim dodirom nestaje, gledam taj odraz istinskog postojanja i osjećam čežnju koja žudi za ljubavlju koja se u simfoniji njegove nutrine krije. Jednostavno ljubav, šapućem suncu dok grlim svitanje, kličem u vjetar i moj glas se kao Narcisova ljubavnica, kao besmrtni Eho širi, sjedinjuje sa zrakama sunca i kao svjetlosna muzika trepri beskrajem, zenitom sna. U lepršavom zagrljaju, u treperavom dodiru, u ritmu srca i plesu duše, u radosnoj kupki sreće ljubav stvara samu sebe, uvećava se kao pjena koja se igra sa valovima i svjetluca kapljicama oceana snova. A onda se u sumrak, sjajem večernjice, te čudesne ljepotice neba, čuvateljice ljubavnog zova, braniteljica ljubavnih snova, sretna i razigrana, sonatom mjeseca raspjevana ljubav se vraća u moja njedra i grli dušu drhtavim strunama vječnih snoviđenja.