taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.
Donnerstag, 18. März 2010
Geja, iz sretnog trenutka iznjedrena......
Dogodilo se iz ljubavi, dogodlio se prije prostora i vremena, dogodilo se da bi se dogodilo vrijeme, da bi se dogodio prostor, da bi se dogodila svijest svijeta i čovjek. Jedna je malena svjetleća točkica, dotaknuta nevidljivom rukom sijača zvijezda, zagljena svjetlošću Kairosove duše, zaplesala svoj vječni ples. Zatitrala je ljepotica besprostornim beskrajem, uskovitlana u bezvremenskoj vječnosti i iskreći iskrama ljubavi utonula u vjenčanu svemirovu postelju.Ta čudesna bračna noć, ljepota snom bez sna okrunjena, ljubav ljubavlju sjedinjena iz sretnog trenutka iznjedri vrijeme i prostor, svijest i podsvijest, tugu i radost, djete veselja i sreće, najnježniji san Božjega sna, čovjeka. Boginja ili žena, majka nad majkama, iz iskre sretnoga trenutka iznjedrena, treptajima neba njegovana, ljubavlju sna osmišljena, srcem srcu u srcu ranjavana ponekad bukne vulkanima, zatutnji potresima, zaplače poplavama, ali zauvijek ostaje nježna i snena u darivanju dobrote i vječne životne ljepote. Geja, boginja ili žena, majka nad majkama, života roditeljica, snova hraniteljica, iz sretnog trenuka iznjedrena, u vječnom svjetlosnom zagrljaju svjetlosti sa početka vremena, kao paperje meko, na kraju ovozemaljske priče postaje nježna koljevka čovjekovom zadnjem, ali bezprostornom i bezvremenom snu.
Abonnieren
Kommentare zum Post (Atom)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen