Blješte svjetla svijeta

Blješte svijetla pozornice svjetskoga teatra, na rampi jedno srce igra, treperavo, iskri, radosno se smiješi, uzdrahtalo, veselo kao nikad zaustvaljajuća čigra. Dlanovima svojim sunce ga miluje, budi usnulu ljepotu, daruje mu duševnu toplotu, ljubavlju ga pretvara u najljepši cvijet, u lepršavi veo satkan od svjetlosti, mirisa i boja, tako da to veliko srce melodijom snenom grli cijeli svijet. U svitanju se život budi, osjećaji se redaju  kao razigrana djeca u dnevni slet. Mirisi se šire, blješte boje, zvukovi se kao leptirići roje, na pozornici svijeta započinje čudesni svjetlosni ples. Energija iz izvora vrije, srce ta posuda sveta ljubav svijetom sije, poziva na igru među zrcalima i u kojima se ogleda žlaćano vreteno, vrteška ljepote slična slična slici velikoga suncokreta. Drugo srce izlazi iz tame na pozornicu svijeta, sjedinjuju se dvije srodne duše, u svjetlosni zagrljaj koji od davnina ljubi i sjedinjuje ljude, u tom nježnom dodiru nepostoje zlo i ljutnja, osjećaji koje ljubav ruše, nema mržnje, taštine i jala, nema usijanih glava koje drugima vječno sude. Pozornica blješti treptajim srca, maglovita zavjesa nepostojanja lagano se diže, svako probuđeno srce istinom se kiti i oblači svoje duše dres, slika za slikom, cijela galerija se pred buđenjem svijeta niže svi sjedinjeni u svjetlosnom zagrljaju neba, tajnovitom melodijom sa početka svijeta plešu svoj bezvremeni ples.
Pleše svemirska duša pobratimsvom najljepšega cvijeta, budi se snaga uspavanog svijeta, iz nje raste ljubav koja ne poznaje ljepše, ne priznaje veče, ne priznaje gradacije dobro ili bolje, u toj igri na rampi pod okriljem svjetla nitko nikad ne želi i nemože zgaziti srce koje koje u tugi ostalo bez zanosa i volje. Promatram tu predstavu na pozornici svijeta, scena puno svjetlosti i sjena, puna mirišljavih boja, osunčana melodijom srca, na njoj nema sukoba taština i ničim ne potsjeća na ubilačka bojna polja. Osjećaji žive, plešu, u bisernu nisku se oko ustreptalog srca slažu, samo sreću na životnoj vazi važu. Iznenada postaju kočija koju kroz snove vuku legendarni vranci. Sve duše su u ljepoti te predstave snene sjedinjene i sretnim trenutkom zagrljene  jezde bezvremenom u zagrljaj one daleke, iz pjeska i pjene iznjedrene, sutonske zvijezde. Ljubav lebdi ljepotom tog bezkraja, snagom volje svoje raskida nevidljive karike, tugom i strahom optočene neživljenja lance, oslobađa sužnje iz okova neznanja, daruje im bisere istinskog postojanja, nisku satkanu od davnih snoviđenja. Pobratimstvo bića u svemiru na sceni života, davni stih već umrlog poete postaje istina, srcem željena, dušom sanjana, tijelom voljena blizina, blizina koja duše miluje, koja snagu srca vrednuje, koja svjetlošću svojom sve duše svijeta u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka sjedinjuje.

http://misaoni-labirint.blogspot.com/