Osmijeh djeteta u meni

Često snena sa osmijehom u srcu, lutam granicama uma, a duša moja sudjelujuć u tom zagrljaju ogoljena stoji, i samoj sebi najveća tajna, odgovore vjetra u zvjezdanom prahu, zvijezde moje sjajne tek lepršava i snena treptaje neurona tajnih, poetično lepršanje leptirastih krila moga uma broji.Uranjam u riznicu začuđeno uzdrhatalog i znatiželjnog uma, odgovor se u dubini srca krije, a pitanja vječnoga neznanja, u začaranoj šumi mog nepostojanja, u toj tmini bez spoznatog sunca neka nepoznata svjetlost često tuđe snove snuje.Utapljam se snena u beskraju tom, želim, ali znam da to nije lako, i pitam se tako kako ostvariti jednu želju davnu i lepršava i snena cvijetnom galijom odlutat u širine tajne i u jednom trenu srtna napustiti um.U dubini srca, vidim ocean se plavi, renesansa snova, proljeće se rađa treperi u srcu, odjekuje u glavi, to cvijetna galija treperi u javi. Udišem ljepotu te spoznaje divne, svjetlost me prati, spektar ne dohvatnih boja u spoznaji ljeska, srce me poziva u zagljaj tog čudesnog smješka, osjećam to se tajna univerzuma bajnog u moj duši bljeska. Smiješim se svitanju u još snenoj glavi, smiješim se danu što na dverima srca na me sjetan čeka, smiješim se svakom živom biću i osjećam u sebi tajnovitu vatru, toplotu i trenutka ovog ljepotu. Osmijesi se na licima množe, vatra širi plamene jezike svoje, grli život, grli ljude, grli cijeli svijet ta čudesna kozmička iskra naše duševne slobode. Ta čudesna tajna, vječna vatra našeg postojanja se zrcaliti na nebu i postaje neizbrisiv znak, vječno sjećanje da smo živjeli ovaj život sneni, da smo bili i da ćemo biti jer osmjesima svojim sjedinjujemo našu unutarnju vatru sa osmijesima neba. Smijmo se ljudi, jer naš smijeh je največa i najljepša tajna našeg postojanja, vječna vatra, plameni jezici koji šire univerzum i zrcale naše postojanje u njemu.

http://smijeh-kao-terapija.blogspot.com/