Tragovi istine u sretnom trenutku postojanja.

Izlazim iz okvira ovoga svijeta, napuštam nametnutu mi stvarnost, ne slušam glasove proroka, oglušujem se na povike samonazvanih bogova i uzdahe njihovih sljedbenika, ulazim u kristalni svijet zrcaljenja davnih istina u zrcalima moje, od žeđi i želje za znanjem, uzdrhatale duše. Ne slijedim ničiji put, koračam stazama svjetskoga uma, lutam beskrajem osjećajnim svemirom sretnoga trenutka i vidim tragove istinskog življenja. Život je tu, život tako jednostavan i lijep, život utkan u vječnu svjetlost, išaran bojama, osviježen mirisima, obavijen melodijom zvjezdanog neba. Zaboravljam sve prijetnje, sva zlokobna svjedoćenja izmišljenih, zamišljenih, u slobosti ljudskih duša ugnjezdenih klica nekog neosnovanog straha od osjećajno- osjetilne simfonije istinskog postojanja.U zrcalima duše se ogleda cijeli svijet i ja vidim ljepoticu ogrnutu svjetlošću spoznaje i osjećam da jedino duša poznaje vrata vremena, jedino ona posjeduje ključeve kojima otvara te čudesne porte iza kojih se krije početak bezvremena. U galeriji uspomena, u knjižnici pamćenja, u sretnom trenutku vjekovanja, u snoviđenjima drevnih mislioca, u zvjezdanim slovima duše ispisanim spoznajama se krije put ka izvoru istine, tom čudesnom vrelu stoljetnih misaonih spoticanja, uzroku ljudskih nerazumjevanja, razlogu vjerskih ratova, sudnici čovjekovog postojanja u svom, samo svom snu. Na vratima drevnog proročišta stoji još uvijek nekom nevidljivom rukom ispisana istina. Čovječe upoznaj sebe sama, u dubinama tvog unutarnjeg svemira se krije tražena istina, u širinama tvog malog univerzuma se ugnjezila spoznaja, jedina do sada naslućena stvarnost, vrulja iz koje izvire mudrost cijeloga svijeta. U zrcalima duše se zrcali pročitano, ponavljano, naučeno, zapamćeno tisućljetno znanje svih pustolava, svih lutalica, svih sanjara zemaljskoga svijeta. U tim tragovima se ogleda put bezvremenih ratnika svjetlosti, neumornih sudionika sretnoga trentka, predivnih duša koje su nam tisućljećima ucrtavale i ucrtavaju još uvijek zvjezdani put ka izvoru još ne pronađene, još uvijek ne dokazane, tisućljećima  na zvjezdanoj stazi sretnoga trenutka spoznaje, u svjetlosnim tragovima ljudske duše tražene svjetske istine.
 U tom alkemijskom trenutku istinske spoznaje osluškujem muziku i spoznajem melodiju drevnih mitova, tajnovitih legendi koje nas obdariše metafizikom uma.
Sve mitološke priče nose jednu univerzalnu poruku koja je umotana u različitu odoru, ovisno o kulturi i tradiciji iz koje je iznjedena. No, kako izreka kaže, istina je jedna, mudraci ju nazivaju različitim imenima, ali izvor mudrosti je skriven u duši svakoga čovjeka. Čovjek, to najsavršenije djelo univerzuma, je jedini spoznao i osjetio povezanost svoga položaja na planeti i povezanost svoje duše sa svemirom.
Melodija mita, ta čudesna svjetlosna muzika istinskog postojanja je oduvijek prisutna u nama, danas nešto tiša nego prije,  još uvijek djeluje na senzore naše duše, oni je  još uvijek čuju i dalje plešu ritmom tih tonova i sjedinjuju se s njom.
A. Watts  je pisao o tau duše i tau mudrosti, on mam je u svojim knjigama davno poručio, poanta te tajnovite melodije nije njezin završetak nego ples naših duša uz njezin ritam, ples naših duša ritmom te čudesne melodije, te bezvremene svjetlosne muzike univerzuma.