Poetika knjige o zdravlju....

Knjiga poete zdravlja, knjiga koja nas poziva da osjetimo još ne dokazanu petu dimenziju našeg trajanja u svjetlosnom zagrljaju vremena, knjiga koja nas poziva da osjetimo drevne Kaluzine misli i njegovu potragu za petom dimenzijom, dimenzijom koja se krije u elektromagnetizmu iz kojeg smo rođeni. U konvencionalno napisanim vježbama osjetih treptaje poetske duše, osjetih znanje čovjeka koji je znanost, na žalost, morao svesti na priručnik za one koji ne osjećaju svjetlosni zagrljaj te čudesne dimenzije u kojoj trajemo. No rečenice su kao stih ispisan svjetlosnim slovima, kao poezija koja je sišla sa zvijezda i ja doživjeh njegove misli kao svjetlosnu muziku, kao elektromagnetski zagrljaj, osjetih poetsku istinu koju je svojom knjigom želio darovati čitaocu, osjetih tu tajnovitu dimenziju u njegovom izričaju.

Dok sam čitala knjigu osjetih ljubav, osjetih treperenje pete dimenzije u sebi, zagrlih sunčanu zraku i odjezdih njome do središnjeg svjetlosnog snopa, osjećajući u sebi sve četiri strane svijeta. Neurtrini, te tajnovite strune nebeske harfe, svojim vječnim plesom šire magnetsku snagu i prizemlju me na plavoj planeti, a silnice te čudesne snage izviru iz mene i postaju korijenje koje me oduvijek povezuje sa orbitom naše treprave ljepotice. Geometrija moga srca se sjedinjuje sa geometrijom iskre iziskrene iz drevnog krunskog središta, iz početka priče o nastanku svijeta, iz legendarnog imperativa koji je usmjerio naše puteve evolucijom. U tom energetskom zagrljaju osjećam kako sam nedjeljiva od zemlje, čudesne luke u kojoj sam cijeli život usidrena. Ona se ipak okreće, čujem šapat drevnoga Galilea i osjećam kako se položaj moga tijela mijenja, ono što bi gori sada je doli, ono što je drugovalo sa jugom sada se sjeveru okreće, a istok i zapad se sjedinjuju u petu, samo moju starnu svijeta, u svitanje spoznaje o našem vječnom trajanju u zagrljaju svjetlosti. Osjećam srce, osjećam dušu, spoznajem spiralnu dinamiku kralježnice, plućima udišem lakoću postojanja u sferi majčice zemlje i utapljam se u svjetlosnoj dimenziji istinskog života. Pitam se što je krunska, a što korijenska čakra slušajući svjetlosnu muziku istinskog postojanja. Tijelo je cjelina, ono nije suma njegovih djelova, nije suma čakri, nije zbroj središta, ono je izraslo iz svjetlosnog zagrljaja zemljine dobrote, odrastajući u elektromagnetskom polju svjetlosne toplote, tijelo se cijeli svoj vjek sjedinjuje sa plavičastom snagom zemljine ljepote.
Sjever, jug, istok i zapad, samsara, kotač života, sve je to sjedinjeno u treptaju oka svjesnog postojanja u tisućljetnom bezvremenom svjetlosnom zagrljaju još ne procjenjene vrednote.