Jutros je nečujna kao nježnost, kraj mog uzglavlja snove skupljala personificirana želja svih prošlih godina, majka rađanja, vječna boginja proljeća. Osjetih sunce u snene duše dubinama i nestajanje tuge koja se u srcu skrivala. Nečujna kao nježnost, s buketom tek procvalih ruža u rukama, je mirisnim zagrljajem moju snenu dušu dodirivala.
Satkana od nećeg nestvarnog, a srcu znanog, lepršava silueta boginje il majke, je odlazeći ostavila proljeće kraj kreveta, mrežu u kojoj se snovi love. Snovolovka ispletena od niti treperave sreće, osjećam kako se leptiri u meni roje i treperavo sjeme na laticama srca broje, da u duši nikne novo cvijeće nove sreće. Zračak probuđenog sunca je maglu probio, vjetar je sivi oblak sa duše pomaknuo, da bi svjetlosnim zagrljajem srce dotaknuo i pupoljke sreće kristalima svitanja okitio.
Vesna i boginja i majka, uvijek bdije nad našim buđenjima, rijetko sneni primjećujemo njene duše sjenu, a ruka njena vječno drhti nad snoviđenjima, brani mlado vrijeme šireći srcem sedefastu pjenu iz koje se vječna ljubav rađa. Godine se broje, mjeseci, dani, trenutci se nižu, a Vesna, ta vjerna stražarica na portama buđenja nam s proljeća novu ljepotu daruje, dodirima njenim umijeće prirode se u nama budi, misli nas uzdižu u dimenzije snene, u svjetlosni zagrljaj mladoga sunca, u sfere gdje sloboda caruje, tamo gdje znanje se rađa nas odnosi njena od pupljaka novih, od cvijetova ljubavi satkana lađa.
http://fenomenologija-sna.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen