Gledam mjesec u njegovom sjaju, osjećam da me umotan velom tajanstvenih treptaja, čudesnom muzikom svjetlosti poziva u pustolovinu sna. Da ne zalutam u nepoznatim daljinama noći osluškujem kako mi sa crkvenog tornja ponoć šapuće davno započetu priču. Kročim bisernom stazom ljubavnoga zova. Srce još uvijek kuca ritmom nametnutog mu vremena, još drhtavo u oluji ruža, zalutalo u zvijezdanoj prašini i kupki nestvarne sreće, polako spoznaje istinu o životu i vodi me stazama kojima se ljubav kreće. Lutam snena dugo sanjanim obroncima vremena, srebrenkasti sijač zvijezda plavetnilom jezdi milujući me suptilno nježnim zagrljajem sjena, u kojem se srce budi u nezaboravnom mitu o dalekoj zvijezdi. Pred očima blješti pozornica neba satkana od misli, sjenki, uspomena, slijedeći astralni put Apolona Feba i istinu o ljepoti izrasloj iz uzavrele pjene mjesečevih mjena. Blješti scena neba pod svjetlosti srca, a na rampi sjenka moje duše snene, ljepotu proteklog vremena sada strunama uspomena tka, te davne tuge u tmini sakrivene, tuge vagom trenutka izmjerene, tuge u ovom treptaju oka u pjenu sreće pretvorene. Na čarobnom sagu treperave noći pegaz moje snove u carstvo vječnosti nosi, u bezvremena moći i iskri ljubav u mjesečevoj kosi. Na baršunu mekom, paperju od svile, na blještavom sagu zvjezdanoga praha, srećem dobre, snene djetinjstva mog vile i krhotine davnog duševnoga straha. Nižu se ostatci i tuge i sjete, srce slaže nisku od lijepih uspomena, reda ih kao zrnca od krunice svete u molitvu koju šapuće duša ljubavlju probuđena. Nebeska harfa trepravim strunama svemirskoga tkiva sonatu od snova piše, srce sklada nježnu simfoniju kiše, a duša moja svjetlosnim tragom, ka dugo traženom slavlju osjetila kreće. Snovi se rađaju iz sutonske zvijezde, želja me nosi u carstvo vječnoga smirenja, vranci moje svijesti sad beskrajem jezde, dlanovi neba miluju ovu divotnu noć, dodir kojim iz duše prognana je tama, udišem ljepotu i darujem duši moć i spoznajem srcem, ja više nisam sama. Kličem sretna ovoj čudesnoj ljepoti, trajem u trenutku istinskoga sjaja, zahvaljujem srcu na njegovoj dobroti, zahvaljujem duši na ovoj čarobnoj osjećaja toploti. Na izvoru davno darovane mi sudbine osluškujem žubor pješčanoga sata uranjam u tajnovite širine nebeskog oceana i na pješčanom žalu snova živim život satkan od Venerinog zlata.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen