Sretna luka

Osjećaji se moji kao galija u plavoj laguni lijepih uspomena sidre, u srcu se zrcale uvijek snovi isti, a ljubav, taj kormilar sneni, sretan u sretnoj uvali smirenja, bedeme prolaznosti ruši. Na globusu prohujalih vremena, globusu iznjedrenom iz naših milovanja, iz mekoće usana i šapata toplih, ucrtan je svjetionik, svjetlucavi dokaz da ljubav još uvijek nad pučinom naših drevnih oceana bdije. Osjećam u tijelu onaj davni nemir i ljepotu snoviđena svih proteklih dana. Sjenka duše tvoje moju sjenku prati, slijedi svjetlosni smijer sigurna da ljubav srce srcu uvijek na Itaku vrati, ljubav ta čudesna, nježna i umiljata duše tvoje zvijer. U dubini srca tvoja zvijezda blista, iskri sreća u plavoj laguni, vječnom ljepotom još uvijek moju dušu dira i ja uzdrahtala osluškujem pjesmu o zaljubljena dva leptira. Čarolija ljubavnoga žara me ponekad pučinom vremena u prošlost nosi, u dane prvih ljepota, u prostranstva prvih duševnih dobrota, na početke ljubavnoga puta, koji smo u drevnim snoviđenjima sa biserima u kosi prelazili bosi. Ljubav, taj kormilar sneni, skiper dobra srca, našu galiju nebeskim stazama kroz životne oluje, kroz vjetrove straha, u luci spasenja, u uvali mirnoj, u laguni satkanoj od niti plavićastih snova, zauvijek sretno sidri.