Anđeoska rapsodija

Svijest o tijelu, svijest o postojanju u svjetlosnoj dimenziji sretnog trenutka, svijest o neobjašnjivim i još uvijek nedostižnim pojavnostima u dubini duše se zrcali u izričaju ljubavi, u anđeoskoj muzici koja, izrasta iz vrtnje nebeskog vretena pa dušu i tijelo sjedinjuje u spiralnoj dinamici vječnog plesa univerzuma. To je Sofijin poziv svjesnoj spoznaji, poziv na ulazak u labirint zrcalnih neurona u tvornici snova, u svijet misaonih slika o sebi samome i svom svjesnom postojanju u svjetlosnom zagrljaju anđela čuvara o kojem razmišljamo, kojem se molimo, kojem pišemo pjesme a nikada ga nismo uistinu vidjeli.
Darujem tijelu misao ljepote, darujem mu svjetlosnu muziku osjećajem sreće i duševnog mira, poklanjam mu kapljice divote, svu uzburkanost tog ljubavnoga glazbenoga pira. Kad se ljubav i lakoća u jedninu spoje tada srce duši šalje poruku dobrote i svi se treptaji u postojanju zbroje u lepršavom ostavarenju anđeoske ljepote, u zagrljaju anđeoskog glasa, u dodiru svjetlosne dobrote, te čarobne tjelesne ljepote.Vatru ću zapaliti tu negdje u dubini tebe, zagrijati ću snenost kao srca znak, iskri li to vulkan želja, zapitkujem sebe dok se lava uzbuđenja probija kroz duševni mrak. U vrtlogu snenom treba bezimenoj želji ime nježno dati, ljubavi prepuštam to krštenje sneno jer ona će sada sigurno najbolje znati i kao i uvijek podarit će želji ime njenoj snazi vjerno.
Tijelo moje drago, čutim srca sjeme i klijanje ljubavi u tebi, očima snenim vidim ljepotu tek izniklog plavićastog cvijeta. Osjećam čudesno lepršanje leptira u sebi i spoznajem jedan treptaj više ostvaruje lakoću ljubavnoga svijeta. Leptiri plešu svoj svjetlosni ples i plešući srce čiste, lepršavi, zaneseni, zaljubljeni krilima tek mašu, pozdravljaju trenutke pune plavićastih snova, slike nove pune anđeoskog sjaja, trepere plavkasti tonovi u dubini duše u misaonoj slici željenoga životnoga Raja.Tek treptaj oka i duša blješti slikom plavom napunjena iskricama energije tajne, iznjedrena sretnog srca slavljem. U osjećajnoj rapsodiji svjetlo iskri anđeoskom bojom plavom, Gerschwin nas već desetljećima dariva osjećajnim zdravljem.
Ovaj pjesmuljak. to osjećajno tkanje drevnih sanja, mi još uvijek šapuće da  je taj put ostvariv, kada spoznamo svoje misaono- osjećane mogućnosti, kada osjetimo lepršavi ples u nutrini sebe, kada začujemo anđeosku rapsodiju satkanu od treperavih niti svjetlosti i sjene.

http://svijest-o-tijelu.blogspot.com/