taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 3. März 2010

Dozvoli srcu......


Zaronih u dubinu unutarnjeg svemira i zaustavih misli da se ne utopim u strahovima. Otvorih knjigu djetinjih snova i iz nje mi se nasmiješi vila ljubavi, treperava, lepršava ljepotica leptirovih krila. Začuh svjetlosnu muziku nebeskog beskraja, vidjeh malenog leptira kako me poziva na slavlje osjetila. Osjetih mir, začuh tišinu bezvremenosti, osjetih vječnost u ljepoti slikareva kista. Šapnuh tiho, najtiše što sam mogla, neka ljubav pleše ritmom svjetlosne muzike, neka pjeva vilinskim glasom, a onda neka se odmara u tišini snova, neka kroz moje srce stiže do svih tvojih trenutaka, neka poput zvijezda zaiskri u tmini mojega sna i neka rudi u tvojem buđenju.
Neka ljubav plamti vulkanom mojih želja i neka se lava moje sreće razlijeva tvojim tijelom i neka postane postelja od maslinova drveta puna svilenih niti naših snoviđenja.
Dopusti mi ljubavi da u ovoj vilinskoj dobroti ljubav zapleše bojama nade i strunama velike harfe, neka pleše nebom ovog svitanja i neka ostane zaigrana u životu životom tvojim.
"Dozvoli srcu da ispuni obečanje i kreni ovoga trena, kreni miran u dnevnik dana i budi spreman za kroniku svih onih što slijede." šapnuh usnulom dječaku. On otvori oči i ja vidjeh svoj lik u bojama njegovih snova.

Keine Kommentare: