taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 4. März 2010

Kao Babilon


Kao Babilon su moja sjećanja, izrešetana košmarom ljepota. Kao kula bez izlaza su moja sjećanja ili samo s jednim izlazom zatvorenim kristalnim ogledalom. Zbog onih davnih istina nosim u sebi zagonetku, nerješivu jednadžbu naše dvojnosti i vječni znak pitanja na usnama, a ljubav je ostala u labirintu prošlih godina, bez propusnice, izgubljena u kaosu ljepota. Kao Babilon je moja stvarnost sa zrcalom tvoga postojanja u meni.
Zbirka "Odakle dolazi ljepota" Zagreb 1987. Dijana Starčević

Keine Kommentare: