Mimikrija slobodne duše

Zaustavljena sam u želji da podijelim ono pročitano i naučeno sa članovima portala MAGICUS.  Zaustavila me je tajnovita duša koja se krije iza tek riječima ispisanih svjetlosnih zagrljaja koji mnogima znače sve, a tek neki se pitaju što za ime Boga znače ti multiplicirani svjetlosni zagrljaji koji u konačnici ne znače ništa do slova na zaslonu računala. Napustih svijet plavkastih vrijednosti, napustih svijet plavićastih svjetlosnih zagrljaja i ponovo uronih u onu svjetlosnu dimenziju o kojoj sam godinama pisala, u kojoj sam trajala i željela ju proširiti portalom Magicus.
Osjetih hladnoću, hladnoću ogrnutu sedmim velom Salome. Ostavih im na pladnju svoju "GLAVU" , željeli su moju "GLAVU", ali dobili su lubanju bez univerzuma misaono- osjećajnog u sebi, jer univerzum moje duše ih nije zanimao.  Krenuh "bezglavo" , ali puna unutarnje snage,  putevima istinske spoznaje sretnoga trenutka i osjetih slobodu, svoju u tom svijetu sputanu slobodu mišljenja. 
Danas sam slobodna, danas sam ponovo svoja, danas dišem punim plućima i želim vam pisati o mimikriji slobodne duše, o svjetlosnoj dimenziji koju spoznah i naučih osjećati čitajući knjige svjetsko priznatih znanstvenih poeta. Ne, neću vam slati svjetlosne zagrljaje dragi moji čitaoci jer svi mi živimo svjetlosni zagrljaj svjetlosne dimenzije u kojoj jednostavno trajemo i spoznajemo svatko na svoj način svoj sretan trenutak postojanja.

Čovjek je satkan od treperavih struna i njegovim tijelom se širi vječna simfonija satkana od struna iz kojih je zatkano tkivo univerzuma i mi u njemu. Pri rođenju osuđen, prstom anđela čuvara, na život pun unutarnje šutnje čovjek nečuje tu simfoniju, osuđen na samo trodimenzionalnu spoznaju, zatvoren je u špilji neznanja iz koje nazire samo sjene stvarnosti. Začahuren u svome ne znanju čovjek se često pita postoji li netko u očima tuđim, netko nevidljiv očima zamagljenim sjenkama zamučenog unutarnjeg sunca. Slijep za mimikriju svoje duše i gluh na sonatu svoga sna, čovjek traži istinu lutajući zvjezdanim stazama nedohvatnog mu kozmičkog beskraja. Prisjećam se vremena kada sam jezdila nebeskim vrancima ka zvijezdi pod kojom sam rođena i tražila utjehu u mjesećevim mjenama. To je bilo ono vrijeme nepostojanja u sebi samoj, vrijeme u kojem sam pjesmama pokušavala izraziti to u sebi nedoživljeno stanje duše, opisati taj čudesni pejsaž stihom koji je izlazio iz srca koje je odkucavalo samo svoje probne odkucaje.

Svjesna te činjenice zaustavih se jednoga dana na pješćanom žalu i promatrah veliko plavo more koje se na horizontu spajalo s nebom i nestajalo u beskraju, nestajalo u mojim očima, nedohvatnim širinama spoznaje. Vidjeh pjenu satkanu od vrtloga u kojem se krije duša oceana, osluškivah šum valova i more mi je kao velike orgulje sviralo sonatu o snu, u kojem se krije istina njegovog postojanja. Leptirasta galija iz mojih davnih snova je nestajala ne horizontu i ja spoznah da je prostor uistinu zaobljen, dotaknuh veliki nebesku pticu koja mi je potvrdila da se u njoj kriju sve ptice svijeta, da se u tom sretnom trenutku spoznaje krije cijeli svijet..
Ta slika još uvijek iskri pred oknima moje duše, kapljice velike vode blješte pod suncem i spajaju se sa strunama zraka koji udišem. Nad velikom vodom titra podne i ja odjednom vidim treperave superstrune i pričinja mi se da čujem simfoniju univerzuma. Veličanstvenost tog trenutka uvijek u meni budi želju da osjetim i moje, rođenjem utihnule, tonove, da čujem život u sebi, da susretnem onog nekoga, kojeg sam godinama tražila u očima tuđim.
Spuštam se na topli pjesak, zatvorenih očiju i opuštena se predajem suncu, zvukovima vjetra i morskih valova, mirisima mediteranskih trava i čempresa. Podne traje i iako se oko mene baš ništa ne događa ja ne osjećam dosadu. Osjećam lakoću postojanja i tijelom se širi nešto čudesno, čarobno, neopisivo, ali to nešto je samo moje, to je onaj netko očima nevidljiva, netko neznan, a srcu zna, to, dosad bezimeno nešto, nazivam ugoda. Ugoda mog postojanja u sretnom trenutku i njegovoj moći koja mi odaje istinu o mimikriji moje snene duše.
 
http://umijece-vremena.blogspot.com/