Prevara ljepote

U kanalu bura, jecaj vjetra u napukloj kuli, bodež izdaje u srcu. Galebi su plakali za tobom sakrivjući boli u utrobu mora. Na tišini oltara molitva još spava, u školjkama neka davna ljubav u bisere se rađa. Sakriveno blago tvoga postojanja, ljepota tvoga ljeta, tvojih ljeta snaga iz pepela novi život stvara, da zazvone zvona, da pjesma kalama se prospe, da na drevnoj pjaci opet samo sreća sanja. I bit će svijetlo. Nad obalom kobalt noći, more u koroti ni svićarica nema. Lađe iz nekog tuđeg sna poludjele u kanalu otvaraju vrata pakla. Plamen suklja, proždire povijest Mediterana, ruši stoljeća, a sa napuklog žrtvenika k nebu se diže dim sa mirisom maslina i mandarina. I bit će svijetlo, prosut će se sunce ruševninama hrama, iz pepela će uzletjet galebi ranjenih krila. I bit će svjetlo i ostat će svjetlo!

Ustrašena poželjeh ubrati plod sa drva spoznaje, počiniti prvi grijeh koji mi je u običnom životu izgledao nemoguć, spustiti se u pakao da bih zaista osjetila vatru, stvarnog života. Možda se je stvarno potrebno vratiti unazad u vrijeme mistike i kažnjavanja tijela pa tamo osjetiti snagu dodira i jačinu misli. Ne smijemo se zadovoljiti samo gotovim i potpuno reduciranim činjenicama koje nam nudi svakodnevica. Tada više nema znatiželje i čuđenja, to slabi sjećanje i onemogućava zaborav.

http://umijece-vremena.blogspot.com/2007_11_16_archive.html

http://jutro-poezije.forumotion.com/pjesme-f6/bezvremeno-putovanje-vremenom-by-artemida-t44-75.htm#315