Moć sadašnjeg trenutka

Mendelssohn- ov koncert za violinu puni prostor i postaje istinski doživljaj. U ovom sretnom trenutku  spoznajem da se vječna muzika ne krije u već napisanim notama, nego izrasta iz trenutka, tog čudesnog treptaja oka, iz istinskog osjećanja osjećaja. U svjetlosnom zagrljaju muzike se tonovi i nijanse boja sjedinjuju u doživljaj i mi postajemo poetama svog trenutka. Naši untarnji dijalozi prelazile u srebrenkaste bisere tonova i mi čujemo sreću, svoj unutarnji smijeh, blješteći dragulj svakog obrazovanog razgovora. Nema ljepšeg osjećaja od sklada iz kojeg se rađa unutarnje veselje. Sve unutarnje napetosti nestaju, prelazimo granice sazananja, ulazimo u još neotkriveni svijet rađanja. Rijeka krvi se tada razlijeva milijardama delti u more našeg postojanja. Osjećamo plimu i oseku duševnih stanja. Slutimo ponornice koje se slijevaju u deltu i ponovo vraćaju izvoru. Tada čujemo žubor rijeke života, buku njenih slapova i romor njene vrulje. A onda osluhnimo svoju unutanju tišinu i vidjet ćemo kako srce treperi srećom i sjedinjuje se sa strunama violine i postaje izvorom ljepote i lakoće postojanja. Sadašnjost je pojam koji nije mjerljiv i zbog toga već stoljećima "krivo" tumačen kao epoha u kojoj živimo i u nju ubrajamo jučer, danas i sutra. Dok govorimo o sadašnjosti mi nesvjesno već govorimo o prošlosti, pa tako sadašnjost ostaje nemoguća, ali najfascinantnija strana ljudske spoznaje. Sadašnjost je iluzija koju stvara naš um koji je u stanju iz vječne rijeke događaja odvajati trenutke i tako nam darivati osjećaj neprolaznosti.
Trenutak je vrijeme treptaja oka, tri sekunde u kojima se sjedinjuju prošlost, sadašnjost i budućnost, otok vremena na kojem osuđen na samoću bdije Kronos, bog vremena, otok s kojega nas Kronos proždire, ali mi ipak na njemu gradimo svoje postojanje, svoju stvarnost, svoj život. Sve što se događa u tom trenutku izvan nas i u nama je samo naše vrijeme, vrijeme naše svjesne spoznaje. Filozofski gledano, trenutak ima, kao i svaka medalja, svoje dvije strane. S jedne strane je to samo opovrgavanje trenutka kroz nesposobnost naše svijesti da ga spozna. S druge strane trenutak je ono što nem dokazuje postojanje suprotnosti u životu. U tom vječnom trenutku se događaju pobjeda i poraz, sreća i nesreća, tuga i zadovoljstvo, život i smrt, trenutak memento mori, Vanitas, trenutak istine o ljudskoj prolaznosti.
Ostanimo u trenutku u kojem trajemo i pokušajmo ga svjesno spoznati. Služimo se osobnim metaforama koje trenutak pretvaraju u misaonu sliku u kojoj ćemo vidjeti ono što nam trenutak omogućava. Strobos našeg života, vrtlog najsitnijih djelića naše energije iz kojeg se izdižu naše misli, izrasta iz trenutka koji bi trebali naučiti svjesno osjećati. Stroboskopija svijetlosti ili vode je slična našoj podsvijesti kojom, ako je uistinu spoznamo, ako uistinu počnemo gledati unutarnjim očima, možemo vidjeti iskrenje spiralne dinamike u nama, nastajanje zlaćane spirale koja nas svojim titrajima sjedinjuje sa sretnim trenutkom postojanja.
To je ono nešto bez mirisa i boje, bez okusa i opipa ali to je sve što je jedino naše, to je svjetlosni zagrljaj koji nam nitko ne može darivati, ali niti oduzeti. Trenutak je suncem obasjana kapljica jutarnje rose u travi, biser iznjedren iz školjke ljubavi, dragulj vredniji od svih prohujalih stoljeća.
Kada to spoznamo tada osjećamo vrijeme u sebi. Vrijeme kao rijeku koja teče i nosi nas u život, ali shvatit ćemo da smo ta rijeka mi, vrijeme kao vatru koja te peče, osjetit ćemo vatru u nama samima, vrijeme kao ljubav koja nas hrani i shvatit ćemo da smo mi ta ljubav, vrijeme kao zvijer koja nas ždere i shvati ćemo da smo mi ta zvijer. To je vrijeme, to je ta najčudesnija i najtajnovitija dimenzija iz koje iz trenutka u trentak izrastamo u ono što uistinu jesmo. 
Zaustavimo se u tišini iza vremena, otvorimo okna duše, osjetimo svoj osobni prostor i u njemu promatrajmo svoju alegoriju trenutka, alegoriju toga inače nevidljivog proizvoda našeg postojanja, osjetimo da se moć sadašnjeg trenutka krije u nama samima i živimo trenutak kao da sljedeći nikada neće doći!!!!