O Anđelu čuvaru i snovima

Ovo je drevna indijanska legenda, legenda o mreži ispletenoj majčinom ljubavi, o mreži koja je lovila snove, legenda o snovolovki, čuvarici dječjih snova, legenda koja me prisjetila na Anđela čuvara koji je bio stražar mojih djetinjih snova.
Mnogo godina prije nego je na daleki kontinent došao bijeli čovjek, mnogo prije nego su tamošnji domorodci saznali da postoje Anđeli čuvari, u jednom selu plemena Cheyenna živjela je djevojčica po imenu Mali Oblačić. Majka Malenog Oblačića se zvala Posljednji Večernji Dah. Jednog jutra uplašena djevojčica ispiča majci svoj san:
"Kada se spusti noć, često dolazi jedna gladna crna ptica. Kljucanjem mi kida komadiće tijela i jede me dok ne dođeš ti, lagana poput vjetra, otjeraš je od mene."
Majka s ljubavlju pomilova djevojčicu i šapnu:
"To što ti se pričinja da vidiš kada padne tama to su samo snovi, a crna ptica koja dolazi nije ništa drugo negoli sjenka tvoje duše koja te želi upozoriti na nešto, možda te želi obraniti od nečega."
Mali Oblačić još uvijek prestrašena prizna: "Mene je strah te tamne sjenke, želim vidjeti samo bijele sjene, one su sigurno dobre"


Majka osjeti djevojčicin strah i poželi je spasiti od noćnih mora. Isplela je mrežu od tananih niti svoje ljubavi, mrežu za hvatanje snova u oceanu noći i šapnula u nju magične riječi:
"Lovi samo samo dobre snove, one koji će pomoći mojoj djevojčici da izraste u ženu zdrava duha, a one zle, beznačajne, nevaljale puštaj da se utope u oceanu noći"
Objesila mrežu iznad djevojčicinog kreveta i rekla:
"Od sada ćeš vidjeti samo bijele sjenke, sanjati samo lijepe snove. Ovo je snovolovka, čuvarica tvojih lijepih snova"

Mali Oblačić je od toga dana sanjala samo lijepe snove.
Posljednji Večernji Dah je kasnije izradila mnoge snovolovke i vješala ih iznad dječjih krevetića u selu Cheyenna. Kako su djeca odrastala ukrašavala su svoje snovolovke sa predmetima izraslim iz njihovih najdražih snova, te je magična moć čarobne mreže rasla zajedno sa njima. Svaki Cheyenn je čuvao svoju snovolovku kroz cijeli život, kao sveti predmet, nositelja snage i mudrosti.
Još uvijek kad se rodi dijete, indijanci iz plemena Cheyenna s ljubavlju tkaju snovolovku i vješaju je iznad krevetića. Iz savitljivg bambusa izrade krug kao simbol univerzuma, a iznutra isprepletu mrežu nitima u obliku paučine, ukrase je biserima izraslim iz sedefaste školjke i šapnu joj magične riječi koje je davno, veoma davno izgovorila majka ustrašene djevojčice. 
Iz drevne legende iznjedrena čuvarica snova hvata sve snove koje dijete sanja, dobre propušata u usnulu dušu i takvi snovi se ostvaruju. Ako se u snovolovku ulove noćne more ona ih odbacuje i oni se hvataju na pera otpala iz krila nebeskih ptica koje ih odnose daleko, daleko, da nestanu u oblacima. A nebo se smiješi anđeoskim očima i grli usnulu djecu svjetlošću vječne ljubavi.