Putovanje u nutrinu

Putovanje u nutrinu, ta tehnika srcu znana, tehnika iz duša naših iznjedrena, služi slijepim osobama približavajući im osjećaj njihovog postojanja u prostor- vremenu, dimenziji njihove unutarnje svjetlosti. Čovjek koji vidi može te tehnike savladati zavezanih očiju, može naučiti prepustiti se sili teže, osjetiti snagu svoje svijesti, spoznati svjetlosnu auru svog postojanja, osjetiti zaobljenost svog energetskog polja i onda u toj dimenziji svjesno djelovati. Bila sam na takvom jednom kursu i kada zatvorenih očiju pokušam zamisliti da sam leptir koji leprša svjetlosnom dimenzijom postojanja  uvijek se u meni budi isti osjećaj potpune slobode tijela u svjetlosnom zagrljaju univerzuma.

Svaki čovjek, svako živo biće, dušom svojom hodočasti, bekskrajem snenim, rijekom vremena do sudnjega časa osjećajuć ljubav, sanjajući san, živeć život pun strasti, slijedeći simfoniju vjetra, lepršajući sretan, bezglasano glasan. Svaki čovjek, svako živo biće ko treperav leptir, anđeoski putnik kroz prostor i vrijeme, vilinski lutalica zvjezdanim stazama, mliječnim putem, do mjeseca jezdit je znao, u treptajima oka, u trenutku snenom srcem o lakoći leta je snio zastajući na laticama bjelim, pijuć suze neba sa nebeskim cvijećem je cvao. Svaki čovjek, svako živo biće ko treperav leptir kao sanjalica drevni, sedefnu školjku i bisernu suzu na pješćanom žalu duše svoje traži, a osjećaji, anđeoska svijetlost njina, krila lepršavo nježana uzdižu ka suncu, satirući tek trag gnjevni i šireći toplinu, dobrotom svojom u srcima tuđim uvijek tugu nježno blaži. Svaki čovjek, svako živo biće, svaka duša snena, sretna ka izvoru hrli, na vrancima nebom jezdi, galijom oceanom plovi, pješćanim žalom kroči, a ponornica osjećaja cijelim bićem žubori, svjetlosnom muzikom unutarnjih struna dodiruje srce, nježno dušu grli ispod hridi na obali sna kao vrulja vrije, ključa i daruje tijelu nove moći.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/

http://umijece-pokreta.blogspot.com/2007/06/koreografija-svakodnevice.html