Susret na obroncima uspomena

Prepoznala sam dječaka u čovjeku, dječaka koji je na početku sna stajao na peronu one male željezničke stanice na jugu u gradu čijeg se imena više nesjećam. To su one iste oči iz sna u koji me je poveo anđeo čuvar. Poželjeh zaustaviti vrijeme jer nisam željela da se ovaj susret pretvori u slučajnost svakodnevice, da i on kao mnogi drugi prođe pored mene i nestane u vrtlogu prolaznosti. Vlak nas je nosio prema jugu, njega u djetinjstvo, a mene u pustolovinu koja je već davno počela.
Dok me vlak nosi prema jugu lutam mislima, osjećam zlatne niti iz kojih nastaju snovi i prepuštam se njima. Dobro poznata geometrija prostora nestaje pred mojim očima. Više nema čvrstih oblika, ulice i trgovi se zakrivljuju, dobijaju fantasičnu formu neke nove stvarnosti. Svjetlost me nosi ka istini, sljubljujem se s njom, postajem tračak istine u sebi samoj. Prostor i vrijeme postaju energija ovog putovanja u pustolovinu davnih snoviđenja, blještavilo boja pretvara gradove i kontinente u osmjeh neba, u moj doživljaj, u svjetlosni zagrljaj u kojem se budim. Cijeli svijet je u tom veličanstvenom trenu moja istina, moje stvarno sjedinjenje s univerzumom.
Šta je ovaj visoki, poznati neznanac probudio u meni? Osjetih žeđ, poželjeh vodu sa izvora.
"Ovo vino raste na brežuljcima moje mladosti" šapnu i pruži mi čašu.
"Mislila sam da bijelo vino nema okusa"
"Ovo je naše vino. Grožđe s kamena je zaljevano znojem dobrih ljudi"
"Mislila sam da grožđe raste na zemlji"
"Voda dolazi iz zemlje. Grožđe je dar neba"
Opijena ljepotom trenutka osjetih kako se san spušta na trepavice. Zatvorih oči.
Sanjala sam vrijeme u kojem sam vjerovala da ću stići na izvor i otkriti početak. Probudilo me ponovno kretanje vlaka. Potražih stranca. Mjesto pored mene je bilo prazno. Pogledah kroz prozor i vidjeh njegovu siluetu u zalazu sunca. Ime stanice s koje je vlak upravo krenuo nisam više mogla pročitati. Na njegovom mjestu pored mene je ostala o knjiga koju je čitao.
Otvorih prvu stranicu. " Tebi koju ću sretati na raskrižju puteva, na izvorima i u zenitima sna. Tvoja knjiga će biti sjećanje na trenutak, moja neka tebi bude znak da ćemo se sretati na rubu vremena u žurbi odlazaka i dolazaka, na sajmovima želja, na trgovima cviće, knjiga i ptica i da ćemo možda jednoga dana zajedno tonuti u san"
Bez potpisa i bez datuma, znak bezprostora i bezvremena.
Knjiga koju sam čitala je otišla s njim.

http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/o-herojskim-zanosima-da-sam-plugom-orao.html