taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 1. April 2010

Svjetlosni zagrljaj anđeoskog bića.....


Svjetlosni zagrljaj anđeoskog bića, ljubav ogrnuta nebeskom toplinom, utopljena u nektaru, u kapljicama sreće, u okusu drevnom, tog božanskog pića. Očima nevidljiv, vidljiv srcem mojim ta čudesna svjetlost istine u meni, Anđeo čuvar nad dušom vječno bdije, a kad tužne misli u srcu se roje, ta vječna straža, u srcu srcem svojim nove snove snije. Ljubavlju svojom, ljubav moju od uljeza brani. Svjetlost vječna, Anđeo čuvar, čuvar mojih tijela, očima nevidljiv, ali dušom vidljiv, sjenka duše moje, srcu straža vječna, ponekad ne znam je li doista Anđeo ili samo moje duše sjena. Tada se sjetim djetinjstva i lakoće djetinjeg vjerovanja i šapućem tiho da ne probudim zrelost što u meni vrije, Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi, sjeno sjene duše moje snene,
hvala ti što živim i što sjenom duše svoje snene radost života i pjenu sretne pjene, u pjenu radosne pjene, pjenušavom snagom svoje duše snene pretvaram u ljepotu vječne životne mjene. Vidim te srcem, čujem dušom tvoje poruke snene.
"Neboj se dušo, mi ćemo zajedno ubijati tugu, pobijediti besane noći, ugasiti strah u radosnoj kupki življenog života, u kapljicama sreće, u ljubavi što nas snagom svojom uvijek stazama snenim ka nedohvatnom izvoru pokreće."
Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi očima nevidljiv, srcem mojim vidljiv, ti vječni stražaru na portama duše, ti vječna stražo na porti života, sjenko duše moje, hvala ti jer zauvjek čuvaš, u tvom okrilju, davno sanjane snove.

Sretnim trenutkom vlada dualizam vala i čestice. Ta misao je najbolje okarakterizirana odgovorom američkog nobelovca Richarda Feynmana na vječno pitanje:
"Što je svijetlost val ili čestica?"
"Ni jedno niti drugo, svijetlost je nešto treće, a to "treće" je novi san izronjen iz davnih Einsteinovih snoviđenja. Možda je ipak sve tek vrtnja životnog vretena, treptanje energije iznjedrene iz bezprostora i bezvremena, iz izvora sa kojeg nevidljiva ruka sudbine prede tkivo našega života?"
Richard Feynmann je umro, a Einsteinov san o tajnovitoj istini istiskog postojanja u svjetlosnom zagrljaju se još uvijek nije ostvario. Mi pustolovi pred vratima tog još neostvarenog sna, mi kapljice u rijeci vremena, iskrice svjetlosti, mi zrnca kozmičkoga praha u sretnom trenutku spoznaje uranjamo u tajnovitu intelektualnu pustolovinu, a u dubini sebe, u iskri iz koje izranjamo još uvijek vjerujemo ili možda tek želimo da postoji anđeoska snaga koja nad našim sudbinama bdije.

http://o-andelima.blogspot.com/

1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

UMJESTO POSVETE by Ana Ahmatova

Umjesto posvete
Valovima lutala, šumom se krila
Priviđala se na emajlu sebi
Rastanak bih, možda, hrabro primila
Ali susret, bojim se, ne bih