Pitam se otvarajući Kush- ovu leptirastu knjigu znanja, pitam se da li u dubini duše postoji neka neostvarena, pritajena žudnja, neka vatra tajna koja kao ptica Fenix iz pepela, iz gnjezda sudbine, iz svjetlosti vječne uvijek se nova rađa.
Da li je to ona bezimena želja koja vulkan snova iz kratera zaborava mami, koja nekad razara, nekad guši, nekad stanja duše ruši, nekad amplitudu raspoloženja stvara, a onda ipak sretna u svom postojanju budi dušu na izvoru ljepote da budna osluškuje što joj mudrost svijeta svojom vječnom svjetlosnom simfonijom o željama tajnim, o istini snova, o ljepoti bdijenja, o lažima na lažnim mudrostima izniknuih laži, o snoviđenu na izvoru srca, snivđenju koje dušu draži, što joj tihi šapat prohujalih ljeta ljepotom postajanja šapuće i treptajima svojim njeno srce snaži. Duša osluškuje, u toj simfoniju sretna sudjeluje jer ta simfonija snena njeo srce snaži i ne vodi nepotrebnu borbu sa onima što gluhi na treptaje neba poruke joj šalju, onima što iz svog praznog srca tek prazna obećanja daju, sa onima koji nikad nisu u sebi osjetili, nisu prepoznali, nisu dotaknulu ljubavne draži. Majka mudrosti, Sofija, svećanica sveta, čudesna majka ovog bajkovitog svijeta, vladarica koja materiji svojim dahom dušu dade, ta čudesna kraljica strasti, carica svih treperavih sjedinjenja,čudesnica zagrljaja vječnog, zagrljaja u kojem se sve duše svijeta u zagljaju sreću, da, ona legendarno snena, ona se odriće svoje eonske vlasti i šapuće svakoj duši, svakom živom biću, slijedi svoju želju željenu na izvoru, u koljevci snova, slijedi drevno snoviđenje, slijedi žudnju, čežnji utkaj pute ka zvjezdanim stazama koje se onda slijevaju u zagrljaj vječne majke, u zagrljaj ljubavi snene, u njene svjetlosne skute.
Da li je to ona bezimena želja koja vulkan snova iz kratera zaborava mami, koja nekad razara, nekad guši, nekad stanja duše ruši, nekad amplitudu raspoloženja stvara, a onda ipak sretna u svom postojanju budi dušu na izvoru ljepote da budna osluškuje što joj mudrost svijeta svojom vječnom svjetlosnom simfonijom o željama tajnim, o istini snova, o ljepoti bdijenja, o lažima na lažnim mudrostima izniknuih laži, o snoviđenu na izvoru srca, snivđenju koje dušu draži, što joj tihi šapat prohujalih ljeta ljepotom postajanja šapuće i treptajima svojim njeno srce snaži. Duša osluškuje, u toj simfoniju sretna sudjeluje jer ta simfonija snena njeo srce snaži i ne vodi nepotrebnu borbu sa onima što gluhi na treptaje neba poruke joj šalju, onima što iz svog praznog srca tek prazna obećanja daju, sa onima koji nikad nisu u sebi osjetili, nisu prepoznali, nisu dotaknulu ljubavne draži. Majka mudrosti, Sofija, svećanica sveta, čudesna majka ovog bajkovitog svijeta, vladarica koja materiji svojim dahom dušu dade, ta čudesna kraljica strasti, carica svih treperavih sjedinjenja,čudesnica zagrljaja vječnog, zagrljaja u kojem se sve duše svijeta u zagljaju sreću, da, ona legendarno snena, ona se odriće svoje eonske vlasti i šapuće svakoj duši, svakom živom biću, slijedi svoju želju željenu na izvoru, u koljevci snova, slijedi drevno snoviđenje, slijedi žudnju, čežnji utkaj pute ka zvjezdanim stazama koje se onda slijevaju u zagrljaj vječne majke, u zagrljaj ljubavi snene, u njene svjetlosne skute.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen