Na pučini snova, u bonaci misli, jedno čudno osjećanje povjetarcem lakim jedrenjak spasenja ka luci smirenja nosi. Slijedeći drevno proviđenje, vjerujući u dobrotu neba, u lakoći postojanja snena snivam život, a jedrenjak leptirastih krila misli u čudesne niti bajkovitih snova nosi. U dubini sebe u kotlu što ljubavlju ključa, iskri blago življenog života, vilinskom snagom tminu neživljenih dana u svjetleće blago, u zlaćani prah i sve ono što smo nekada znali, u sunce istinskog života sada kali. Na palubi broda koji život znači, sjenka ljubavi strpljivo čeka da doleti golubica bijela sa stručkom sreće u zlaćanom kljunu, da se uzdrahtaloj duši snaga vrati, da doživi davno snoviđenje, drevnu bajku o života spasenju.
Velika gala predstava u životnom teatru, misaona snaga osjećaje stvara, igrokaz na pućini snova, a trepravi jedrenjak uplovljava u luku svjetlosti vječne, sidri se u oceanu čula i njiše sa na valovima sreće. Ona drevna ptica, ptica bjelićastih krila i cvrkut anđeoskog glasa sa grančicom života u zlaćanom kljunu najvaljuje spasenje od potopa duše u beskrajnoj tmini uzburkanog životnoga mora.
U jedrenjaku spasenja sjenka duše moje sjenku žudnje, čežnje ljubavlju nježno grli, smiruje oluju misli, osjećanje bezimenih osjećaja u lakoću postojanja gnjezdi u dubini jedrenjaka snova jedna nova istina se rađa i nošena lakoćom leptirovih krila sunčanim tragom lebdi ka sretnoj zvijezdi ta čudesna snovima ogrnuta, pjesnicima opjevana, slikarskim talentom oslikana življenog života lađa.
Da to je bilo samo prisjećanje, jedrenjak spasenja, golubica mira, maslinova grana, bajka ili ipak istina davna, mislima sačuvana, riječima dotjerana, osjećanjem osjećaja osvijetljena, ta vječno postojana Noina legendarna arka.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen