Zvjezdani most između misli i osjećaja

Kada uspijemo u sebi premostiti provaliju između osjećaja i razuma, kada sagradimo zvijezdani most između nutrine i beskraja, kada se utopimo u svjetlosnom zagrljaju duginih boja, tada smo uspjeli potisnute emocije pretvoriti u osjećaje i pokrenuti u sebi procese samorazumjevanja, samospoznavanja i samoodgovornosti. Osjećaj tada postaje trajnim izvorom ljubavi, vrulja znanja, drevna iskra vječne svjetlosti u nama.Ta čudesna emocionalna ustrojstva, drevni Freudov sindrom nedostatka sreće, dokazuje još uvijek da je osjećaj gospodar ljudskih čina, da je emocija sudionik čovjekovog uma i da je nedjeljiva od njegova istinskog postojanja.
Tek onda kada zatreperiš svjetlosnim putevima znanja, ti si sve više i više u zagrljaju ljubavi i sve bliže njenom izvoru. U njedrima nježnosti se čudesna biserna ogrlica od bisera izraslih iz školjke tvoga uma u tvojoj svijesti niže.
Zastaneš, uživaš i srcem u duši gledaš rađanje te tajnovite osjećane lađe, kušaš ljepotu nektara, tog božanskog pića, ostaješ u zagrljaju iskrenaj slasti vječne sreće, vjekuješ u slatkoći njenog dodira, životu je daruješ i znaš da ćeš uvjek, plesom u ritmu svjetlosne melodije svoga svemira, u bezvremeno biće, u čovjeka koji zna što je ljubav, u čovjeka koji osjeća ljubav u sebi, u čovjeka vječnog svemirakog putnika zauvijek izrastati. Kada ti dragi putniče stazama svoga nutrinjskog svemira, udahneš mirise ljubavi, tada sretan, opijen ljepotom, treptav ispijaš ljubav, opijaš se zanosom, osjećaš želju svoju, toneš u njoj, korčaš zvjezdanim mostom između misli i osjećaja i posežeš uvijek za tim božanskim pićem iznjedrenim na obroncima jave i tisućljetnog ljudskog snivanja.

http://pledoaje-emotivnom-umu.blogspot.com/2007/11/pledoaje-naem-emotivnom-umu.html